Migranti mijenjaju i njemački jezik

Leipzig je dobro mjesto za susret s Uweom Hinrichsom - konačno taj profesor na tamošnjem sveučilištu istražuje njemački jezik. Ili bolje rečeno - utjecaj raznih drugih jezika na njemački. Istodobno je Leipzig i pomalo neprikladno mjesto za ovaj susret jer tom gradu u saveznoj pokrajini Saskoj nedostaje najvažniji element Hinrichsovog istraživanja - migranti. Njihov udio u ukupnom stanovništvu ovoga grada je debelo ispod 10 posto, što je puno manje nego u drugim velikim njemačkim gradovima poput Berlina, Hamburga, Frankfurta, Münchena, Mannheima ili Düsseldorfa. Zato Uwe Hinrichs za svoja istraživanje rado osluškuje kako se govori u Berlinu, a to mu i nije problem s obzirom da tamo živi, a u Leipzig putuje na posao.

Mrski padeži

Teorija ovoga lingvista glasi ovako: prilikom učenja njemačkog jezika migranti neizbježno rade greške jer je njemački jezik težak. S vremenom izvorni govornici te greške počinju preuzimati u svom govoru i tako se njemački jezik mijenja. Tome je posebno izložen govorni jezik, a manje pismeni izričaj. Prvi kamen spoticanja su - čak i za mnoge Nijemce - padeži. U njemačkom ih ima četiri: nominativ, genitiv, dativ i akuzativ. "Stalno se mogu čuti greške poput krive upotrebe dativa: Ja GA (a ne MU) obećavam. Mi se bavimo OVOG (a ne OVIM) problemom. Padeži se brkaju, zamjenjuju ili se jednostavno zaboravljaju nastavci. " Tako padeži polako "zakržljavaju", sve se manje koriste u svojoj raznolikosti. Dativ potiskuje genitiv, sve češće se umjesto padeža koriste prijedlozi, na primjer, "kuća OD mog oca", a ne "kuća moga oca".

I upravo takav razvoj njemačkog jezika Hinrichs objašnjava utjecajem različitih materinskih jezika migranata. U francuskom i engleskom tako padeži ne igraju nikakvu ulogu, dok na istoku i jugoistoku Europe vlada pravo bogatstvo padeža. Ruski ima šest padeža, poljski, hrvatski i slovački čak sedam. Daljnji problem su njemački članovi jer ih većina migranata u svojim jezicima nema. Mnogi zato jednostavno izostavljaju članove i kad govore njemački.

"Gastarbajterski" njemački

Prilični kaos izaziva i takozvani code-switching. U njemu migranti jednostavno miješaju dva jezika, rado i u jednoj rečenici. Takva mješavina onda zvuči na primjer ovako: "Doktor je napravio Röntgenbilder."

Takav switching se često čuje u većim njemačkim gradovima poput Mannheima, Frankfurta i Düsseldorfa. Posebno je prisutan među mladima koji odrastaju između njemačkog i ruskog ili njemačkog i turskog.

I drugi njemački jezikoslovci primjećuju ovaj trend. Harald Haarmann koji živi i radi u Finskoj napisao je preko 40 knjiga o razvoju jezika, povijesti pisma i kulturnim utjecajima na evoluciju jezika. On se slaže s tezama svog lajpciškog kolege: "Ispravno je tražiti izvor promjene jezika u jezičnoj uporabi govornika s migracijskom pozadinom. Jezične navike određenim kanalom prelaze u kolokvijalni govor. Uzmite za primjer takozvani 'Kanakendeutsch' koji su govorili migranti iz balkanskih zemalja i Turske." Takav jezični oblik je doživio vrhunac 1990-etih godina i bio je raširen po njemačkim školskim dvorištima, a preuzimala su ga i njemačka djeca. "Školski odgoj može ispravljati ovakav razvoj, ali utjecaj izvana je na kraju ipak jači", kaže Haarman.

Migranti moderiziraju jezik

Uwe Hinrichs je svoju teoriju ovoga proljeća izložio u tjedniku "Spiegel" i odmah su ga napali sa svih strana. Čuvari Svetog grala njemačkog jezika su ga nazvali izdajnikom domovine koji izdaje dozvolu za uništavanje njemačkog jezika. Drugi su ga pak nazivali ljevičarskim lingvistom koji "uljepšava sliku multi-kulti-Njemačke". I jedno i drugo je besmislica, smatra profesor. On je, kaže, jednostavno htio dokumentirati njemačku jezičnu stvarnost. "Nijemci se očito moraju još drukčije i jače suočiti s posljedicama migracije nego što su to do sada činili", zaključuje i podsjeća da još nikada u povijesti nije postojao neki svjetski jezik koji je došao u kontakt s drugim jezicima a da se nakon toga u njemu nisu dogodile velike promjene: "To je tako bilo u Rimskom carstvu, u Engleskoj i na Balkanu. Zašto bi u njemačkom bilo drukčije?!"

Čuvari svetinje njemačkog jezika opsjednuti su normama, to misli i njegov kolega Haarmann, i svaka promjena ih zabrinjava. Oni nikada ne vide pozitivne strane takvog razvoja. Haarmann pak smatra da kontakt s predstavnicima drugih kultura i jezika može biti izvor mobiliziranja produktivnih snaga u kulturnom stvaralaštvu. On je čvrsto uvjeren da se svaki jezik mora modernizirati.