Moldavci protiv odljeva mozgova
2. studenoga 2018
"Zapravo ne znam zašto sam se vratio", kaže Nicolae Leontiev. "Čak su i moji roditelji bili iznenađeni", dodaje on i smije se. Šest godina je živio u Rumunjskoj i tamo studirao prije nego što se vratio u Kišinjev, glavni grad Republike Moldavije. U domovini je Nico, kako ga najradije zovu, skoro iznimka. Naime procjenjuje se da svaki četvrti Moldavac radi u inozemstvu. I brojni Nicolaeovi prijatelji su u potrazi za boljim životom napustili Moldaviju. Rumunjska, Kanada ili Francuska su sada njihov dom.
Nakon stjecanja neovisnosti 1990-ih godina brojni Moldavci su se iselili zbog velike nezaposlenosti. I danas je ekonomsko stanje nestabilno. Republiku Moldaviju se smatra najsiromašnijom zemljom u Europi. Ipak u međuvremenu mladi ljudi ne migriraju samo zbog ekonomskih razloga, već i zbog toga što su frustrirani zbog političkog razvoja situacije. Četiri godine nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europska unija je navela da postoje demokratski nedostaci u zemlji i zbog toga smanjila financijsku pomoć. U ovoj godini su u Moldaviji bili organizirani brojni prosvjedi protiv korupcije i za neovisno pravosuđe.
I Nico je nezadovoljan moldavskom politikom. Čim počne govoriti o tomu njegov inače ljubazni izraz lica postaje ozbiljan, a glas snažan. "Da biste postigli nešto u našoj zemlji trebate imati vezu. Sve je ispolitizirano", kaže on. No onda promišlja i objašnjava što ga drži u zemlji čiju politiku prezire: "Moldavija je moja domovina. Ovdje sam rođen, ovdje sam doživio svoju prvu veliku ljubav, skupio prva iskustva", kaže on.
U moldavskoj "silicijskoj dolini"
Prema procjenama oko milijun Moldavaca ima rumunjsko državljanstvo zahvaljujući kojem bez problema mogu živjeti i raditi u Europskoj uniji. Među njima je i Nico. No zašto on ne koristi tu pogodnost? Da bismo to razumjeli moramo se voziti trolejbusom do posljednje stanice i hodati nakon toga između propalih zgrada do Tehničkog sveučilišta koje jasno pokazuje svoju sovjetsku prošlost. Kratko prije nego što se stigne na periferiju nailazimo na modernu zgradu u kojoj je Nicovo radno mjesto: Tekwill, mala silicijska dolina Kišinjeva. "Ovdje ne mislite da ste u Moldaviji", pita Nico smijući se dok nas pozdravlja.
Pod krovom tvrtke Tekwill u modernim uredima sa staklenim pregradama sjede mladi poduzetnici i rade na svojim laptopima. U jednom uredu je 3D-tiskač, u drugom stol za stolni tenis, a četvrtkom se organizira zajednički doručak. Ovdje Nico radi u marketingu start-up poduzeća Gaus. Riječ je o platformi za mlade programere. On je sretan s ovim poslom. Može platiti svoje račune što je ranije, dok je imao drugi posao, svakog mjeseca bio izazov. Osnivači Tekwilla se nadaju da će sa svojim objektima i pripadajućom "Startup Academy" privući investitore i ojačati IT-sektor u zemlji. Tekwill se najvećim dijelom financira novcem iz inozemstva. "Naši političari sami ne čine ništa da bi zadržali mlade ljude", kritizira Nico.
Valeriu Ghilețchi, zamjenik predsjednika moldavskog parlamenta, smatra da je emigracija veliki problem za Moldaviju. "Dugoročni cilj je učiniti zemlju atraktivnijom kako bi mladi ljudi ostali", kaže on. Ipak istodobno on to opisuje kao "mission impossible" (nemoguću misiju). On mladim generacijama ne prigovara, a želju za iseljavanjem obrazlaže sovjetskom prošlošću Moldavije. Pri tome mladi ljudi za razliku od njega Željeznu zavjesu poznaju samo iz priča svojih roditelja.
Za državu je dijaspora, međutim, važan ekonomski faktor: Novac koji migranti šalju u domovinu čini petinu bruto nacionalnog produkta. Širom svijeta postoji samo devet zemalja u kojima je ovaj udio veći. Ipak zbog emigracije Moldavija gubi brojnu kvalificiranu radnu snagu.
"Ja biram Moldaviju"
Postoje određeni vladini programi za financijsku potporu povratnicima koji žele osnovati poduzeća. Nevladine organizacije kritiziraju ove programe navodeći da oni postižu malo uspjeha. "Ponekad imaju dobre inicijative, ali one ne prolaze jer se političari međusobno bore jedni protiv drugih", kaže Mariana Turcan.
Zbog toga Turcan sa svojom kampanjom "Eu aleg Moldova" (Biram Moldaviju) želi uvjeriti mlade Moldavce da imaju budućnost u svojoj domovini. Izgleda da je iseljavanje upravo postalo trend, kaže ona. "Od kada je to sramota ostati u svojoj zemlji", pita Turcan. Ona sjedi u kafiću u kojem se gosti sami poslužuju, cappuccino se nudi samo u papirnim šalicama, i diskutira o ovom problemu s učenicom Ruxandom Tabuncic i docenticom psihologije Vioricom Mocanu. "Mi ove godina na Sveučilištu imamo tek polovicu studenata od uobičajenog broja", kaže ona vidno razočarana.
Mariana Turcan je zbog problema poput korupcije u njezinoj zemlji ponekad frustrirana. Ono što je pokreće ona naziva "idiotsko-patriotskim". Lako je žaliti se i onda napustiti zemlju, ali promijeniti se nešto može samo ako se ostane ovdje, kaže ona. Pri tome ona primjerice organizira ljetnu školu u kojoj integrira mlade u socijalne projekte i motivira ih da se volonterski angažiraju. Osim toga Turcan organizira manifestacije na kojima mladi ljudi, koji poslovno žele nešto postići, govore drugima o svojim iskustvima. Brojni Moldavci, kako kaže, nakon škole ne znaju što bi trebali raditi i zbog toga odlaze u inozemstvo. "Ideja je da se mladi ljudi pokrenu da svoje sposobnosti donesu u domovinu", kaže ona. Učenica Ruxanda je već uvjerena u to i angažira se volonterski u kampanji. S ponosom nosi majicu na kojoj je velikim slovima na leđima napisano "Moldavija - casa mea!" (Moldavija je moj dom!).
Turcan zna da politika unatoč svemu mora sudjelovati. Ona sama možda može promijeniti stavove mladih ljudi u zemlji, ali ne može popraviti oštećene ceste ili povećati plaće u selima da bi mlade ljude zadržala u zemlji.
Nico je netko kome je njegova domovina jako važna. Zbog toga on želi ostati i pomoći zemlji da se bolje razvija. Ipak moglo bi se dogoditi da nekada ipak napusti svoju domovinu, kaže on na kraju sasvim tiho. "Iako znam da to zapravo nije ispravno", dodaje brzo na to.
Članak je napisan u sklopu studijskog putovanja u Republiku Moldaviju koje je financiralo njemačko Savezno ministarstvo vanjskih poslova.