Merkeličina podrška Junckeru jača EU

Angela Merkel iskoristila je jednu crkvenu manifestaciju - Sabor njemačkih katolika - da bi se otvoreno izjasnila za Jean-Claudea Junckera kao svog favorita za predsjednika Europske komisije (EK), onako kako to nije učinila niti jednom do sada nakon europskih izbora. Do tada je u najbolju ruku iskazivala podršku dugogodišnjem luksemburškom premijeru kao političarka konzervativnog tabora, ali ne i kao predsjednica njemačke vlade. Za sada ostaje tajna vjeruje li kancelarka, koja nikada nije bila gorljiva zagovornica Junckerove kandidature, doista da će taj konzervativni političar postati predsjednik Komisije. Junckerove šanse su se Merkeličinom otvorenom podrškom doduše poboljšale, ali to još uvijek nije garancija da će i biti izabran. Ali svakako je dobro da se najmoćnija žena u Europi izjasnila za pobjednika europskih izbora

Podrška Junckeru u Njemačkoj raste

Trenutak njezinog izjašnjavanja sigurno nije slučajan jer barem u Njemačkoj raste broj prominentnih pristaša kršćanskih demokrata. Već nakon sastanka na vrhu EU-a prošloga utorka na kojemu su se šefovi država i vlada uspjeli dogovoriti samo o točkama programa iduće Europske komisije, Merkel je mogla osjetiti nezadovoljstvo novinara njezinim taktiziranjem. Ono se u danima koji su uslijedili pojačalo. Stvorila se jedna neočekivana koalicija onih koji su se udružili u podršci 59-godišnjem političaru pučana. "Juncker mora postati predsjednik", smatra tako utjecajni šef izdavačke i medijske kuće Axel Springer Mathias Döpfner u tabloidu BILD. U Frankfurter Allgemeine Zeitungu istoga dana je najznačajniji živući filozof Jürgen Habermas upozorio da se ne smije početi s cjenkanjem oko kandidata koje bi se onda čelnom kandidatu pučana ispriječilo na putu do kormila Europske komisije. To bi, poručio je Habermas, europski projekt "pogodilo u srce". Ni utjecajni izdavač niti poznati filozof pritom se ne zalažu za Jean-Claude Junckera i njegov program - koji se uostalom jedva razlikuje od programa Junckerovog protukandidata Martina Schulza. Obojica se brinu za europsku demokraciju. Jer što će se dogoditi s projektom Europska unija kojega sve uspješnije napadaju i lijevi i desni populisti ako sada i eksperiment s čelnim kandidatima na razini čitave Unije završi fijaskom? Propagandna kampanja sa sloganom "Naš čovjek za predsjedanje Europskom komisijom" barem je u Njemačkoj ostavila tragove.

Smrtonosni udarac za EU?

Kada bi na kraju iz šešira bio izvučen neki drugi kandidat, Europskoj uniji to ipak ne bi zadalo smrtonosan udarac. Onaj tko će biti iskren, mora pri pogledu na stagnirajuću izlaznost i slabu gledanost televizijskog sučeljavanja kandidata konstatirati da projekt "čelni kandidat" nije bio veliki uspjeh. Ali se mora reći da i onaj tko trezveno gleda odnose moći u institucijama Europske unije mora prihvatiti da predsjednik Komisije nije šef neke vlade koji je dužan slušati većinu u svom parlamentu. Europarlament je posljednjih godina doduše dobijao sve veće ovlasti, ali među njima još nije porezno pravo. Zastupnici, dakle, rade s budžetom koji se financira iz poreza o kojima oni nemaju pravo glasa. Logično je stoga da se šefovi država i vlada sada oštro bore za Komisiju, treći centar moći EU-a. Konačno, Komisija je ta koja inicira nove zakone, čime određuje i smjer EU-a.

Sačuvan obraz

Unatoč svemu tome je dobro da se Angela Merkel decidiranije nego ikada prije izjasnila za Jean-Claude Junckera. Jer samo nekoliko dana nakon izbora prijetio je dvostruki gubitak obraza: distanciranje šefova država i vlada samo dva dana nakon izbora nije samo bio težak udarac za Junckera, već i za Europski parlament. Jer on se izjasnio za pregovore pod vodstvom pučana.Angela Merkel svojom je podrškom Junckeru - koja doduše još uvijek nije bezrezervna - poručila da poštuje pobjednika izbora i Parlament.