Merkel pobijedila i četvrtog SPD-ovoga kandidata

Ništa od eksperimenata. Njemačka nakon izbora ostaje kakva je bila – politička, društvena i ekonomska bonaca, uz vjerojatno malo više dreke u parlamentu. Ekstremna uzbuđenja i pokusi su ostavljeni drugima: Erdoganovoj Turskoj, Trumpovoj Americi, Putinovoj Rusiji i Velikoj Britaniji koja napušta EU. Ovo je doba straha, doba terorizma i populizma. Ipak, u Njemačkoj je uglavnom mirno. Izbori dođu kao neka vrsta liječničke potvrde o psihičkoj stabilnosti.

Angela Merkel ostaje kancelarka, doduše uzdrmana sa samo 32,7 posto osvojenih glasova. No ipak uvjerljivo najjača i u mogućnosti da sastavi Vladu s Liberalima i Zelenima. To će, nema sumnje, biti komplicirani pregovori s dvije stranke koje se međusobno ne podnose jer konkuriraju za slično biračko tijelo potpuno različitim pristupima. No SPD je gotovo pokopan s povijesnim minimumom od 20 posto.

Dakle još četiri godine s više nego poznatim licem u Kanzleramtu – ako Merkel toliko izdrži. Mada ova protestantica važi kao marljiva, što počne to i završi. Ali veliko je pitanje kako će vladati.

Kao prva žena na vodećoj funkciji i kao kancelarka maratonskog mandata ona je već sada materijal za povijesne udžbenike. Ali što će pisati uz njezino ime? Još joj nedostaje političko remek djelo. Adenauer je integrirao SR Njemačku u ono što zovemo Zapadom, Brandt je svojom istočnom politikom otoplio Hladni rat, Kohl se pobrinuo za ujedinjenje, Schröder je pretumbao tržište rada i socijalnu državu. Što će učiniti Merkel?

Na opće iznenađenje je 2015. otvorila granice za izbjeglice i držala se kursa između suza ganutosti nekih Nijemaca i srditih povika drugih. Nije pristala na postavljanje gornje granice za broj izbjeglica koje će Njemačka primiti čak ni kada je to svim silama tražio bavarski CSU. Čeka je druga, teža etapa izazova: izbjeglice koje ostaju treba integrirati, a lažne treba poslati nazad kući. To je dugoročni projekt.

Najbolje za kraj?

Jedno od velikih gradilišta na koje Merkel mora ponijeti zaštitnu kacigu bit će Europska unija. To je zavađena obitelj čije povijesno pastorče Velika Britanija se treba sama otisnuti u globalizirani svijet, ali se o uvjetima napuštanja obitelji još pregovara. Već to je mamutska zadaća za kancelarku.

Južne članice nastavit će svoju pobunu protiv njemačkoga diktata štednje. Svi priznaju da Merkel drži gral Europe, ali države opterećene dugovima osjećaju da je kraljica nadmoćne Njemačke odviše često tiranin. Ona će morati držati EU na okupu. Ako joj to ne pođe za rukom, pojačat će se nacionalističke tendencije.

Teški balast joj je i povratak žudnje mnogih naroda za jakim liderima, za testosteronom. Ne samo da Trump hoće načiniti svoju Ameriku great again, i Putin i Erdogan polažu mnogo na svoje bicepse. Merkel važi kao međunarodni antipod Trumpu, netko tko ima smirenosti i moći da odoli provokacijama, da ne popusti. Štedljiva u gestama, mimici i velikim riječima. Nekad ju je to činilo neuglednom Kohlovom djevojčicom s Istoka, danas je to njezina snaga.

Spojeni prsti, bešumna moć

U Kancleramt je ušla davne 2005. godine. Dvaput je vodila veliku koaliciju sa socijaldemokratima, između toga onu s Liberalima. U vlastitoj stranci je ostavljala kolege da trče u prazno, da dožive neuspjeh u pokušajima da postanu alfa-mužjaci. Tko nije želio shvatiti da u sklopu CDU-a nema šanse dok je ona tu, počašćen je poput Christiana Wulffa. Nekada ugledni kršćanski demokrat postao je predsjednik države, a onda je posrnuo i otišao u političku ropotarnicu.

Još je upečatljiviji njen uspjeh protiv političke konkurencije. Pred njom su redom u izbornim utrkama padali socijaldemokrati  – Schröder, Steinmeier, Steinbrück, Schulz. Taj kvartet je pobjeđivala gotovo sama i to više nego uvjerljivo, osim 2005. kada je utrka sa Schröderom bila tijesna. Socijaldemokratizacijom svoga CDU-a Merkel je od konkurencije iz SPD-a načinila trajne patuljke.

Odustajanje od atomske energije, makar površni angažman za zaštitu klime i izbjeglička politika su iskonske teme Zelenih – koje je ona prisvojila. Mogla je sebi čak priuštiti luksuz da neposredno pred izbore dopusti da se u Bundestagu glasuje za „brak za sve" – dakle i za homoseksualce, što je u CDU-u dugo bilo tabu – a onda je sama glasovala protiv toga zakona koji je ipak usvojen. Dakle za svakog ponešto.

Taj nemilosrdni pragmatizam je neutralizirao oporbu. Ponekad kršćanski demokrati nemaju pojma što je još kod njih uopće konzervativno. No to je stranka koja se u prvom redu uvijek interesirala za moć – ako ima moć, onda je gubitak jasnog konzervativnog profila zapravo pitanje za rasprave u akademskoj dokolici.

Sada treba biti anti-Trump

Novi izborni trijumf Angele Merkel se bazira prije svega na povjerenju građana u nju. Tako je bilo i prošli put. Kao reklama je bila dovoljna jedna jedina rečenica: „Znamo se." Njezin politički stil je državnički, priznanja dobiva sa svih strana. Čak je i mladi uglavnom obožavaju. Mlađi od 25 godina jedva da se i sjećaju vremena prije Angele Merkel.

Pri tome u govorničkoj vještini sve do danas nije postala bolja od pukog prosjeka. No njezini spojeni prsti su klasik modernih poza. To je radikalni minimalizam i njezin simbol. Ostani mirna. Po tome će svakako biti upamćena kada 2021. napusti političku pozornicu kao dovršena ili nedovršena kancelarka. A to ovisi o iduće četiri godine.

New York Times ju je proglasio „posljednjom moćnom braniteljicom Europe". Tolika hvala sada postaje obveza. Dugo je oklijevala ili makar šutjela o tome hoće li se kandidirati na ovim izborima po četvrti put. Priča se da je pobjeda Donalda Trumpa u studenom bila odlučujuća da ipak potrči još jednu kancelarsku utrku. Rekla je da ne želi završiti kao „polumrtva olupina", ali da zdravstveno i politički ima snage i elana za još jedan mandat. Građani su je izabrali. Sada joj valja raditi.