Meksiko profitira od američko-kineskog trgovinskog spora

Sredinom srpnja poslovna delegacija predvođena njemačkim veleposlanikom u Meksiku Wolfgangom Doldom otputovala je u sjevernu meksičku državu Sonora koja graniči s Arizonom. U delegaciji su bili predstavnici nekoliko velikih njemačkih kompanija, uključujući Siemens Energy, Linde, RWE i Daimler Trucks.

„Pozvalo nas je Ministarstvo trgovine Sonore kako bi nam predstavili svoj Plan Sonora“, kaže Edwin Schuh, direktor za Meksiko i Karibe u Njemačkoj agenciji za vanjsku trgovinu Trade & Invest (GTAI),

Sonora Sustainable Energy Plan ambiciozan je infrastrukturni projekt vlade osmišljen za poticanje izgradnje solarnih farmi i bogatog rudnika litija, koji je nacionaliziran prošle godine. „Srednjoročno, vlada planira proizvoditi baterije za električne automobile u Sonori“, kaže Schuh. To bi moglo biti vrlo zanimljivo njemačkim proizvođačima automobila.

Ford tamo već ima ogromnu tvornicu, a tu su i pogoni nekoliko njemačkih dobavljača dijelova za automobile. No to nije sve: tamošnja vlada je osnovala posebnu službu koja se bavi samo privlačenjem stranih investitora: Ventanilla de Nearshoring.

Kad se dvoje svađaju...

Nearshoring je nova čarobna riječ u Meksiku. Umjesto transporta robe u kontejnerima preko pola svijeta, recimo iz Azije, mnoge tvrtke sada pokušavaju preseliti proizvodnju blizu svojih najvažnijih tržišta. Pandemija korone pokazala je ranjivost opskrbnih lanaca, lockdown je doveo do zaustavljanja proizvodnje  i velikog povećanja troškova transporta. To je mnoge firme dovelo u poteškoće.

Osim toga, posljednjih se godina zaoštrio trgovinski spor između SAD-a i Kine. A istovremeno je tu i porast troškova rada u Kini.

Od toga posebno profitira Meksiko zbog svoje blizine SAD-u, kaže Schuh. Britanski časopis MoneyWeek prošlog je tjedna pisao o "meksičkom trenutku". Nadnaslov teksta: Investitori bi se trebali požuriti na feštu u Meksiku.

Brojke pokazuju da to nisu samo prazne priče. Oko 18,6 milijardi dolara izravnih stranih ulaganja stiglo je u Meksiko u prvom kvartalu 2023. – povećanje od gotovo 50 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. A Washington Post je nedavno objavio da SAD uvozi sve manje robe iz Kine i da je Meksiko sada glavni trgovinski partner.

Ovom trendu pogoduje Sporazum između Sjedinjenih Američkih Država, Meksika i Kanade, skraćeno USMCA, koji je ponovno ispregovaran na poticaj ranijeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i stupio je na snagu u ljeto 2020. godine.

Mnoge tvrtke sele proizvodnju

Mnoge firme otvaraju pogone u središnjem Meksiku ili u pograničnim regijama na sjeveru, poput države Nuevo León, koja se smatra dobrom opcijom zbog blizine Teksasa i dostupne infrastrukture.

Tesla najavljuje novu tvornicu u koju će investirati oko pet milijardi dolara, a Microsoft ulaže stotine milijuna dolara u računarski centar u središnjem meksičkom Querétaru.

„Ali i mnoge kineske tvrtke proizvode ovdje u Meksiku za američko tržište“, kaže Schuh. Kao primjer navodi elektroničku grupu Hisense koja trenutno gradi drugu tvornicu u Meksiku. Isto tako su tu i firme iz Japana, Južne Koreje i Tajvana.

Zanimanje je toliko da tvrtke sada već imaju problem kako pronaći slobodan industrijski prostor s priključcima na struju i vodu. U sjevernom Meksiku industrijski parkovi popunjeni su više od 95 posto. Zato se sada planira izgradnja novog industrijskog parka u Sonori.

Njemački proizvođači automobila jaki u Meksiku

Iz Njemačke ponajviše dolaze automobilski koncerni. Zahvaljujući NAFTA sporazumu o slobodnoj trgovini, Meksiko je postao jedno od najvažnijih svjetskih mjesta za automobilsku industriju. Značajan dio američke proizvodnje automobila izmješten je u Meksiko, ali zemlja je već odavno važna i za njemačke proizvođače kao što su VW, Audi, BMW i Daimler.

Važan je i trend prelaska na elektromobilnost. Početkom veljače BMW je najavio ulaganje više od 800 milijuna američkih dolara u Meksiku za integraciju svoje tvornice u San Luis Potosíju u svoju globalnu mrežu električne mobilnosti. Audi je također najavio projekt proizvodnje električnih vozila u Meksiku. A Volkswagen pak ulaže više od 700 milijuna dolara, uključujući i izgradnju nove lakirnice u Puebli. Dobavljač automobilske industrije ZF Friedrichshafen, najveća njemačka tvrtka u Meksiku s 25.000 zaposlenih, također puno ulaže.

„Rupe od metaka u krugu tvornice"

Ali u zemlji ima i problema: u Meksiku godinama bjesni brutalni rat narkokartela, oni pod kontrolom imaju čitave regije. „Sigurnosna situacija je problem“, kaže Schuh. Postoje države na sjeveru, poput Tamaulipasa, „koje su pomalo zabranjeno područje" zbog tamošnjih narkokartela.

Tako na primjer jedan njemački dobavljač dijelova za automobile seli svoju tvornicu iz Tamaulipasa u susjednu državu Nuevo León, jer se menadžeri u Tamaulipasu mogu kretati samo u pratnji teško naoružanih tjelohranitelja. U krugu tvornice uvijek iznova ima rupa od metaka. U Tijuani, pak, postoje njemačke tvrtke čiji menadžeri žive u San Diegu i svakodnevno se voze preko granice na posao „zbog opasnosti od pokušaja ucjene ili otmice“.

A problem je i radna snaga. Teško je pronaći kvalificirano osoblje. Tvrtke često imaju vlastite programe obuke, „međutim, ljudi je još uvijek nedovoljno. Nije neuobičajeno da firme preotimaju kvalificirano osoblje  jedne drugima, kad ovi završe obuku“, kaže Schuh.

Nedostatak vode i obnovljive energije

Na sjeveru zemlje veliki je problem nestašica vode. To je čak dovelo do racionalizacije potrošnje industrijama koje intenzivno koriste vodu. Vlada Lópeza Obradora je zbog nestašice vode poništila dozvolu za novu pivovaru u Mexicaliju, u sjevernom Meksiku, koju je izdala prethodna vlada.

Osim toga, problematična je i opskrba električnom energijom iz obnovljivih izvora, kaže Schuh. To je problem, „jer su se njemačke firme obvezale na energetske ciljeve, što znači da žele do 2030. određeni postotak električne energije dobivati iz obnovljivih izvora. Ako to ne mogu ispuniti u Meksiku, to je problem za njihove tvrtke širom svijeta.“

U Meksiku bi firme morale kupovati električnu energiju od CFE-a, državnog dobavljača električne energije. A CFE ima uglavnom elektrane na plin i ugljen. „Nema smisla voziti električne automobile na struju iz elektrana na ugljen“, kaže Schuh. Ali na kraju firme ipak dolaze, dodaje on, „jer Meksiko unatoč svemu nudi puno prednosti“.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu