Mediji na njemačkom: voli narod vojsku i avione

Uvođenje obaveznog vojnog roka od 75 dana u Srbiji još je samo stvar formalnosti, s obzirom na to da nema sumnje da će Skupština usvojiti takav zakon, piše švicarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

To što se taj korak konačno povlači, nakon godina spekulacija, „stručnjaci za sigurnost bliski vlasti pravdaju izmijenjenim geopolitičkim okolnostima i nužnošću da Srbija, kao neutralna država, bude u stanju sama se braniti", piše list.

„Ali, vojska se koristi i kao strašilo za Kosovo. Više puta je Beograd prebacivao trupe u stanje pripravnosti i pomjerao veće postrojbe na granicu“, podsjeća NZZ.

Dodaje se da je Srbija posljednjih godina dosta ulagala u vojsku i da „bez sumnje“ raspolaže najjačom armijom na zapadnom Balkanu.

Podsjeća se na kupovinu francuskih borbenih aviona tipa Rafale, ali i da „zemlja poznata po balansiranju između blokova moći“ posjeduje i ruske i kineske oružane sustave.

Mnoge zemlje razmišljaju o vojnom roku

Ciriški list piše da, pod dojmom geopolitičkih napetosti i posebno ruskog napada na Ukrajinu, mnoge zemlje u Europi – poput Letonije i Hrvatske – vraćaju obavezni vojni rok ili razmatraju takav korak.

U članku se citiraju pojedini srpski stručnjaci i kritičari vlasti koji misle da vraćanje vojnog roka u Srbiji ipak prije svega ima veze s očajnim stanjem u profesionalnoj vojsci koju napuštaju tisuće ljudi godišnje.

„Prema jednoj studiji, za napuštanje vojne karijere je od relativno slabe plaće kao razlog još važniji nepotizam unutar vojske i slabe mogućnosti za napredovanje u službi“, piše ugledni list i dodaje:

„Takve okolnosti se manifestiraju i u drugim institucijama u Vučićevoj Srbiji.“

Citira se Predraga Petrovića iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku koji u jednom tekstu piše da vraćanje vojne obaveze znači i podilaženje starijim i konzervativnijim biračima.

„Usprkos spomenutim manjkavostima, vojska u ovim krugovima – jezgri Vučićevog biračkog tijela – i dalje uživa ugled. Sjećanje na Jugoslovensku narodnu armiju je ionako mahom pozitivno“, navodi se.

NZZ piše da popularna vojna mjera skreće pažnju s unutarnjih političkih kontroverzi:

„Veliko je nezadovoljstvo zbog planiranog kopanja litija. Frustracije budi i nemoć prema kosovskom postupanju ka srpskim institucijama na sjeveru Kosova“, dodaje se u tekstu.

„Jer, usprkos svom zveckanju oružjem, vojna intervencija Srbije na Kosovu je iluzorna sve dok NATO jamči sigurnost najmlađe europske države“, navodi NZZ.

„Skupo pokazivanje mišića"

Nagađa se da i dinamika u susjednoj Hrvatskoj, gdje se uvodi vojni rok, igra ulogu. „Iako dvije najvažnije republike proizišle iz bivše Jugoslavije nisu neposredna prijetnja jedna drugoj, povijesni antagonizam u obje zemlje utječe na javnu debatu o sigurnosnim pitanjima."

Upravo o „skupom pokazivanju mišića“ i „utrci u naoružanju" Srbije i Hrvatske piše austrijski list Salzburger Nachrichten.

Navodi se da je naoružavanje Beograda i Zagreba „bizarno" i „bez vidljive svrhe i cilja".

Podsjeća se da je početkom kolovoza predsjednik Vučić priznao da je „malo ljubomoran“ jer Hrvati za 390 milijuna dolara kupuju američki raketni sustav Himars. Ali, najavio je da će Srbija kupiti jedino oružje koje je nadmoćno u odnosu na Himars.

Podsjeća se da je Hrvatska u posljednje vrijeme (o)jačala svoju vojsku francuskim raketama Mistral, američkim helikopterima Black Hawk i francuskim Rafalima.

„Vrijedno u šoping ide i Srbija koja se, za razliku od susjeda, može osloniti i na jaku domaću namjensku industriju“, piše austrijski list.

Podsjeća se na podsmijeh, ali i strah u regiji kad je Srbija 2016. „dobila“ rastavljene ruske MIG-ove. Prije par godina nabavljen je kineski protuzračni sustav FK-300 dometa sto kilometara. Sve je krunisano nabavkom Rafala za 2,7 milijardi eura.

„Strojevim korakom zajedno Beograd i Zagreb marširaju i kod uvođenja obaveznog vojnog roka iako njegovi troškovi djeluju veći od koristi“, piše list.

„Pumpanje" vojnih budžeta

Navodeći da posebno Vučić ne može objasniti za što se točno Srbija sprema i od koga se treba braniti – okružena članicama NATO-a – list piše da srpski tabloidi gotovo svakodnevno skiciraju opasnost od tobožnjih novih ratova.

„A i za Srbiju i za Hrvatsku bi dobrosusjedstvo bilo bolja garancija sigurnosti nego skupa ratna oprema“, piše salcburški list i zaključuje:

„Ipak, vojni budžeti ovih susjeda ne pumpaju se samo zbog nepovjerenja, brižljivo gajenih animoziteta i iracionalnog rivalstva. Nego i zato što, skoro tri desetljeća nakon rata u Hrvatskoj, obje vlasti ovom utrkom u naoružanju i dalje mogu poentirati, barem kod nacionalistički opredijeljenih birača.“

Kelnski Stadt Anzeiger piše da je kosovska ministrica vanjskih poslova jako zabrinuta. Naime, Donika Gërvalla-Schwarz u razgovoru za taj list kaže da je Srbija „saveznik Putina“, a da Europska unija zatvara oči na ukidanje demokracije u Srbiji.

„Došli su posijati teror“, počinje tekst dramatičnim opisom okršaja u Banjskoj od prije točno godinu dana. Ovaj tjedan je u Prištini za to optuženo 45 ljudi.

Gërvalla-Schwarz krivi Srbiju i tvrdi da je konce Banjske vukla Rusija. „Da, pa ne vjerujete valjda da je Srbija napala zemlju u kojoj je više tisuća vojnika NATO-a, a da to nije prethodno utanačila s Rusijom? Rusija je s Kinom jamac za Srbiju da mi nećemo postati članica UN-a. Da nemamo pristupa međunarodnim organizacijama. Tu ruka ruku mije.“

Zaista, slaže se i novinar kelnskog lista, srpski šef države Vučić je „u posljednje vrijeme u vidno sve široj političkoj špagi“.

„S jedne strane s Francuskom potpisuje milijardski deal za borbene avione, dvori kancelara Olafa Scholza i hoće iskopavati litij s EU-om. S druge strane odbija uvesti sankcije Rusiji i šalje zamjenika predsjednika Vlade Aleksandra Vulina u Moskvu."

„Umor od proširenja" EU-a

List piše da kritičari godinama prebacuju Bruxellesu „umor od proširenja" i manjak interesa za Balkan. A s Moskvom koja, kako piše, „otvara svoje kandže nad regijom", taj bi se europski kurs mogao pokazati kao „fatalan".

Prema autoru, europski deal sa Srbijom o litiju je bio nužna promjena tog kursa, no njegova sugovornica, Gërvalla-Schwarz, „bijesna" je zbog politike EU.

„Razumijem da je jaka volja europskih partnera da daju Srbiji razloga da se distancira od Rusije. Ali pogrešan je jezik koji EU koristi kako bi to postigla", kaže ona.

Ministrica dodaje: „Srbija je najbliži saveznik Vladimira Putina na našem kontinentu. Time ne samo da nije dobar partner za Kosovo, nego nije dobar partner ni za Europu."

Kelnski list podsjeća da i vlada u kojoj sjedi Gërvalla-Schwarz trpi mnogo kritika iz EU-a i SAD-a zbog „jednostranih poteza" pri zatvaranju srpskih banaka, pošte i institucija na sjeveru Kosova.

O tome Gërvalla-Schwarz kaže da je srpske institucije trebalo zatvoriti još prije više od desetljeća nakon Briselskih sporazuma. Sada od dijaloga pod palicom EU-a ne očekuje mnogo.

O Vučićevoj vlasti kaže: „Ne moramo biti prijatelji, ali bismo morali barem prihvatiti međusobno postojanje – a ne svaki tjedan iznova da budemo suočeni s novim prijetnjama ratom.“