Međugorje kao "crna rupa" turizma Bosne i Hercegovine
18. ožujka 2013
Ponekad je teško reći, čemu služi zračna luka u Dubrovniku: kao odredište za najpoznatiju turističku destinaciju Hrvatske - ili kao najbliža zračna luka za rijeke hodočasnika u Međugorje u susjednoj Bosni i Hercegovini. Ali brojke o broju turista koje ugostitelji Marijanskog svetišta javljaju Turističkoj zajednici Federacije Bosne i Hercegovine su upravo u sramotnom nerazmjeru. Tako je prijavljeno 18.600 noćenja, makar Asja Hadžiefendić-Mešić iz Turističke zajednice procjenjuje kako "Međugorje ima oko milijun i pol posjetitelja i četiri do pet milijuna ostvarenih noćenja. Međutim, to su podaci koji ostaju u sivoj zoni."
Turistička zajednica smatra kako je Međugorje tek dobra ilustracija prakse da se gosti radije primaju "na crno" i koja je raširena u čitavoj zemlji. S druge strane, kompleks toplica u Tesliću je pozitivan primjer suradnje s Turističkom zajednicom i iako je smješten u Republici Srpskoj, sa preko 120 tisuća noćenja spada u sam vrh turističkih destinacija u tom entitetu - a tako je i među najpopularnijima u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Bosna ima što ponuditi
Za Asju Hadžiefendić-Mešić je Teslić utoliko primjer odredišta koje "očigledno djeluje u skladu sa zakonom u Bosni i Hercegovini i prijavljuje sva noćenja, ali je i svijetli primjer kako se resursi vrućih izvora kakvih u Bosni i Hercegovini ima u izobilju, mogu upotrijebiti kao turistička ponuda."
Osim vjerskog i posjeta kulturnim i povijesnim znamenitostima, napredak je postignuti i u sektoru ekološkog i avanturističkog turizma. Tu se osobito ističe rafting po bosanskohercegovačkim rijekama Tari, Vrbasu i Neretve. O tome je pisao i tematski časopis nakladnika National Geographic "Traveler" i uzbuđenja plovidbe po divljim rijekama Bosne i Hercegovine je uvrstio u sam vrh avanturističkog turizma u čitavoj Europi.
"Ovaj turistički aranžman je postao svjetski hit za kojeg se osobito zanimaju Amerikanci. Uostalom, američka turistička agencija je i ponudila na svjetskom tržištu ovaj aranžman koji je realiziran s lokalnom turističkom agencijom", objašnjava gospođa Hadžiefendić-Mešić.
Nijemci dolaze tek kad ih se "dovuče"
Za razliku od Amerikanaca, u njemačkim turističkim katalozima praktično nema ponuda iz Bosne i Hercegovine. Mersad Ćoralić, vlasnik rafting agencije iz Bihaća svjedoči kako Nijemci dolaze - ali tek na izričit poziv svojih prijatelja iz Bosne i Hercegovine: "Uglavnom naši ljudi, koji duže rade u Njemačkoj, dovode svoje prijatelje i poslovne partnere. Oni su uglavnom oduševljeni onim što ovdje vide. Iako su prije dolaska mnogi skeptični, tek kad vide ove naše prirodne ljepote i kako mi profesionalno radimo, oduševe se i dolaze opet."
Na primjer, Ralf Morwinski, poduzetnik iz Möglingena kod Stuttgarta. Dugo mu je trebalo da dođe u Bihać, ali od onda se već sedam puta vraćao da bi uživao u prirodnim ljepotama i sportovima na vodi: "Zemlja je veoma lijepa, ljudi su ljubazni. Gdje god smo došli bili smo lijepo prihvaćeni. Priroda je veoma lijepa i mogu samo preporučiti ovo odredište", izjavo je Morwinski koji žali što i njemačke turističke agencije nisu još "otkrile" BiH.
Treba mnogo novca
Glasnogovornica Turističke zajednice Bosne i Hercegovine Asja Hadžiefendić-Mešić također je uvjerena da njena zemlja ima što ponuditi. Ali je isto tako svjesna kako tamošnji turizam jedva može držati korak s drugim odredištima i privući imućnije turiste već zbog jadnog stanja tamošnje infrastrukture.
"Činjenica je da Bosna i Hercegovina ima jako lošu infrastrukturu. Naši vlakovi, kada i prometuju, uvelike kasne. Pruge su u lošem stanju, a i naše ceste su loše kvalitete. Da bi prošli i mali djelić Bosne i Hercegovine vam trebaju sati i sati. Na naše zračne luke ne slijeću zračne kompanije koje nude povoljne karte pa su tako karte za Sarajevo među najskupljima na svijetu."
Za sve je to potreban novac, baš kao i za promociju turizma u ovoj zemlji u svjetskim medijima. Ali tu se opet vraća na prvi problem: turizam "na crno" čiji ugostitelji onda niti ne sudjeluju u troškovima promocije. Povrh toga, Bosna i Hercegovina ima i problema organizacije svoje turističke ponude. Zapravo uopće ne postoji nekakva zakonska regulativa turizma, a ne postoji niti ministarstvo turizma koje bi djelovalo na državnoj razini. Sve to tjera i investitore koji bi možda željeli uložiti u ponudu u toj zemlji.