Maraschino - zaštitni znak Zadra na putu zaborava
16. srpnja 2009
Sjećate li se Maraschina? Receptura autentičnog zadarskog likera stvorena je i zapisana još u davnom 16. stoljeću u zadarskom Dominikanskom samostanu. Liker su prvi pripravili upravo ljekarnici tog samostana i to pod imenom “Rosolj” od riječi “Ros solis” - “sunčana rosa”. Kasnije je nazvan Maraschino, budući se dobiva iz esencije zrelih plodova dalmatinske višnje maraske i lišća njezinih mladih grančica.
Taj plemeniti liker finog okusa bio je u početku dostupan samo rijetkima i povlaštenima, a pripisivali su mu i ljekovita svojstva. Tajna okusa Maraschina mogla se početi širiti tek s pojavom prvih manufakturnih destilerija u Zadru u 17. stoljeću.
"Sretan sam što moja djeca ne uzgajaju maraške"
U 18. stoljeću Maraschino je krenuo u svijet i morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke i metropole. Uskoro je prihvaćen i omiljen na svim europskim dvorovima da bi se kasnije proširio i u SAD, Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku, Južnoafričku uniju itd. Zadarski liker postao je svjetski glasovit.
Tijekom svojih pet stoljeća Maraschino je bio ponajprije piće elite: pili su ga svjetski ljubavnici poput Casanove, vojskovođe poput Napoleona, filmski i književni klasici poput Hitchcocka i Baudlaira, glumci i pjevači, a pili su ga i na prvoj i posljednjoj plovidbi legendarnog Titanica. Hrvatska turistička zajednica uvrstila je 1999. bocu tradicionalno opletenog Maraschina u popis autentičnih hrvatskih suvenira.
Okus gorčine
Lijepa priča iz prošlosti, no danas okus gorčine. Zvonko Tadić naslijedio je uzgajanje marašaka od svog pradjeda, djeda i oca. Ima oko 250 stabala, ovih je dana, zajedno s mnogim kolegama, bio ogorčen odnosom Maraske prema proizvođačima. Smatra da je cijena koju je Maraska ponudila ponižavajuća. Tradiciju koju je naslijedio više ne želi nastaviti, a sretan jer i što mu djeca neće uzgajati maraške.
“Zakleo sam se da moja djeca neće to raditi, hvala Bogu poslušali su me. Oni nama daju 4 kune i 15 lipa, to je za nas porazno, ponižavajuće, rad ljudi, trud, muka, bilo bi žalosno da brend propadne a propast će. Ljudi su spremni i na to da ih i ne beru i ne možemo brati, jer nam je neisplativo. Svijet nema što mi imamo, ovo je jedino područje s maraškom, više nego s višnjom i ima dosta suhe tvari“, kaže Tadić.
Neslaganja između proizvođača i Maraske
Nasadima marašaka ove je godine prijetilo uništenje. Proizvođači su, nezadovoljni otkupnom cijenom koja im je bila preniska, najavili da će uništavati stabla maraške jer im ništa ne preostaje. „Mislim da opstanak maraške kao biljke, maraske kao tvrtke i Maraschina kao pića nije ugrožen. Pitanje je samo, što se radilo proteklih deset, dvadeset godina kada se nije imalo sirovinske baze, a gdje su bili neki drugi problemi, a koje Maraska možda i nije odradila na najbolji način pa sada poznatost Maraske i Maraschina nije na nivou na kojem to takvi brendovi zaslužuju“, kaže direktor Maraske, Vandri Montabelo. Dodaje kako je priča o Marschinu dobra za marketing, no ona danas na tržištu predstavlja samo lijepa sjećanja.
Zdenko Gospić jedan je od proizvođača višnje maraške koji su ove godine bili vrlo nezadovoljni ponuđenom otkupnom cijenom za maraške od strane Maraske. Ipak, Gospić smatra da Maraschinu ne prijeti zaborav, jer su se na područja gdje se danas uzgaja maraška vratili mladi ljudi koji su se spremni baviti ovim poslom. No, mora i Maraska dati svoj doprinos:
„I sama Maraska morat će u reklamu puno više uložiti, a mi ćemo morati uložiti u kvalitetu. Moramo zaštititi svoj proizvod i onda će vjerojatno biti tržišna cijena kudikamo jača“, kaže Gospić.
"Maraska je brend"
Kako Maraska svake godine nudi sve lošiju cijenu za otkup maraške, proizvođači su dobivali ponude od nekih drugih otkupljivača, čak i izvan Hrvatske. Ipak, ako ne budu prisiljeni mijenjati, oni bi najradije i dalje radili s Maraskom. „Maraska je jedan brend, mi smo godinama naslonjeni na Marasku, to je tradicija i ona bi trebala uvažiti nas, koliko god mi uvažavamo nju i kolikogod smo ponosni na nju i oni bi trebali biti ponosni na svoje kooperante.“
No, znaju li turisti i dalje za Maraschino i primijeti li se porast potražnje u ljetnim mjesecima kada Zadar posjete brojni turisti? “Turisti kupuju, posebno proizvode u ekskluzivnim pakiranjima. Mislim da bi turisti kupovali i više da su informirani, jer oni ne znaju da je to ipak najjači nacionalni likerski brend. I mi kao Maraska i Grad i Županija premalo iskorištavamo to, jer ovo bi trebala biti regija maraške i to bi trebalo biti označeno sa svih strana gdje se ulazi u grad odnosno županiju, s kopna, iz zraka i s mora“, kaže Montabelo.
Autor: Ivana Zrilić, Zadar
Odg. ur.: M. Ljubičić