Mandarine "online"

 

Dolina Neretve u jesen ima posebnu čar kada zelenu deltu prošaraju narančasti plodovi. Berba mandarina polako se bliži kraju, no na plantažama je još živo, kašete su pune. „Ove je godine urod rekordan, no kvantiteta ne znači i kvalitetu. Kada stabla daju više ploda on je logično sitniji i slabije kvalitete“ objašnjava nam Tonći Kiridžija u razgovoru za DW dok šećemo nasadima. Priču smo odmah započeli gorućom ovogodišnjom temom o urodu. „Prvoklasni plodovi se lakše prodaju, a sitne se mandarine smatraju škartom, no i njih netko treba ubrati, što košta vremena i novca. Otkupni centri za te mandarine neće dati ni lipe, no uredno će se prodavati na policama trgovačkih centara po akcijskim cijenama“ objašnjava Tonći svakidašnju jadikovku neretvanskih poljoprivrednika. Ipak mandarina je ovdje podigla generacije i deltu pretvorila u izvor prihoda mnogih ljudi ovoga kraja, sjetno ali i optimistično kaže Tonći pokazujući nam svoje nasade ostalih agruma, limuna i naranče.

Mladi inovativni poduzetnici

Ipak nije slučajno što smo upravo ovog poljoprivrednika odabrali među svim uzgajivačima. Naime, dolinom se proširila vijest o inovativnom biznisu njegovog sina Maria (24) i prijatelja mu Marina Matage (23). Mladi dvojac pokrenuo je projekt prodaje mandarina pod geslom: „Od stabla do vašeg stola za 24 sata"! Zvuči vrlo jednostavno no u suštini iziskuje puno posla i dobru logistiku. Internet prodaja voća iz vlastite proizvodnje OPG-ova Mataga i Kiridžija pod nazivom „Okusi Neretve" u kratkom je vremenu postala pravi hit i to u Zagrebu gdje mladići plasiraju svoje proizvode. „Sjećam se kada bih za vrijeme studiranja dobivao pakete mandarina od doma, a cijeli studentski dom se ujedno veselio i čudio okusu pravih ekoloških neretvanskih mandarina“ objašnjava nam Marin telefonskim putem, budući da je dostava u punom jeku, pa se trenutno nalazi u Zagrebu. Odrasli uz takve okuse ovi mladi poljoprivrednici nisu nikad razmišljali o tomu kako kolege iz ostalih dijelova Hrvatske nisu nikad imali priliku probati svježe ubrane i netretirane plodove mandarina. „Ono što se nudi u trgovačkim centrima na žalost su obično trećerazredni plodovi dodatno tretirani fungicidima protiv truljenja kako bi se što bolje konzervirali za transport" pojašnjava Marin. Zato je njihova logistika drugačija: vikendom, ponedjeljkom i utorkom, dok su plodovi još na granama, primaju se narudžbe. Srijeda je dan transporta i pakiranja, a četvrtkom i petkom dostava u najkraćem mogućem roku na kućna vrata. Srijedu, kaže Marin treba posebno istaknuti, jer neophodnu pomoć pri pakiranju dok biznis malo ne stasa dobiva od prijatelja kojima se svakako treba zahvaliti.

Zagreb je početak

Mladi se dvojac na svoj način trudi, te se nada da će svoju ponudu i plasman plodova uskoro moći proširiti i na ostale dijelove Hrvatske. Osim što osobnom dostavom ljudima žele ponuditi svježe ekološke proizvode bitan im je i kontakt i komunikacija s njima jer smatraju da će ih tako educirati o važnosti uspostavljanja izravnih veza s malim proizvođačima, što njima osigurava opstojnost, a potrošaču garanciju kvalitete proizvoda koje stavljaju na stol. „Nadamo se da će potrošači motivirani kvalitetom naših proizvoda uvijek nanovo investirati u domaći proizvod i time pridonijeti ne samo zdravlju svojih obitelji nego i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koji su pod pritiskom domaćih i stranih trgovačkih lanaca" optimistično će Marin. Ovo je njihov način rada i borbe da prodaju svoje proizvode, no kazuju nam i kako se mnogi  drugi proizvođači pokušavaju snaći na svoj način, štandovskom prodajom ili  tako što odlaze kamionima kilometrima daleko u nadi da će sto više prodati. „Problem je kad imate velike količine. Samo branje i bavljenje mandarinama na zemlji iziskuje mnogo vremena. Ljudi kojima je to primarna djelatnost nemaju kad razmišljati gdje plasirati svoje proizvode. Onda otkupni centri iskorištavaju priliku, jer oni i prvoklasnu mandarinu otkupljuju ispod cijene isplativosti" objašnjava Marin svima dobro poznat problem.

Uzgoj novih kultura

Zoran Salacan i Srećko Herceg također se već dugi niz godina bave uzgojem mandarinama. Sjećaju se vremena kada se, iako je to bila dodatna obiteljska djelatnost, od njih moglo vrlo dobro živjeti. Delta je iz močvare pretvorena u plodnu dolinu i nasada je sada trostruko više nego prije 20 godina. „Količine su stigle na rod, ali nitko nam ne može reći da tržišta nema. Izgubili smo Rusiju koja je bila glavni otkupljivač, no ulaskom u EU stvorila su se nova tržišta. Samo oni menadžeri koji bi se trebali baviti pronalaskom tržišta očito ne rade svoj posao ili im nije u interesu“ razočarano nam objašnjava Srećko, a Zoran nastavlja: "Neretvanskoj mandarini sigurno nema konkurencije zbog tla u kojem raste. Omjer šećera, kiseline i suhe tvari je idealan. Ni španjolska ni turska mandarina ne mogu joj konkurirati". No ipak, glavobolje koje im zadaje mandarina svake godine probat će riješiti preorijentiranjem na naranče. One su, kao i limuni, pogotovo dok su stabljike u razvoju, jako osjetljive na oscilacije u temperaturi. Stoga, jedno hladnije jutro u Neretvi može ih stajati višegodišnjeg truda. No oni će pokušati. I inovativni dvojac iz priče potvrdio nam je kako je potražnja za narančama sve veća, pogotovo onih eko iz domaće proizvodnje od kojih se da iskoristiti cijeli plod. Iako se Opuzenci šale na račun internetske prodaje mladog dvojca kazujući kako oni nemaju vremena za takve stvari  i da samo „mladima može pasti na pamet, kako što manje raditi", ipak im je drago što im je biznis stasao i daju im samo riječi podrške. Jer ipak, stara poslovica kaže da na mladima svijet ostaje, pa se nadaju i drugim idejama koje su dobrodošle kako bi riješile uvijek prisutne probleme u poljoprivredi.