Malo rata oko Gorskog Karabaha dobro dođe svima

Turska bi na primjer mogla smirujuće utjecati na svoj „bratski narod" u Azerbajdžanu pa da se konflikt oko Gorskog Karabaha ne proširi. Ali, Ankara radije potpiruje sukob. Turska vojska je nedavno zajedno s Bakuom izvela vojnu vježbu, ohrabrujući Azerbajdžance da uzmu oružje i čak zaprijetila Armeniji.

Gdje god se Turska umiješala s predsjednikom Erdoganom na čelu, rat nije bio daleko: na Kavkazu, u Siriji, u Libiji. Erdogan šalje ratne brodove na Grčku i baš ga briga za solidarnost u NATO-u ili za međunarodno pravo. Njegov cilj je da od Turske napravi neovisnu regionalnu silu, ako treba i silom. U svakom slučaju Erdogan nije zainteresiran za dugoročni mir na Kavkazu.

Nema interesa za političkim rješenjem

I Rusija želi ostvariti utjecaj ili ga uz veliku pompu barem demonstrirati. Kremlj bi mogao odvratiti Armeniju od nepotrebnih provokacija, na primjer preseljenjem kršćanskih izbjeglica iz Sirije u Gorski Karabah. Teško se može previdjeti utjecaj Moskve na Armeniju i Erevan. Svaka armenska vlada zna da bez zaštite velikog brata nema ni sigurnosti zemlje. Moskva ne isporučuje Armeniji samo oružje, već je stacionirala tisuće vojnika u toj zemlji. Pri tom Moskvi nije stalo do političkog rješenja za Gorski Karabah. Ona želi zadržati status quo i njeguje dobre veze s Bakuom i Erevanom. Tako se uvijek u konfliktu može pokazivati kao velesila.

U sporu oko Gorskog Karabaha nedostaje iskreni posrednik. Rusija i Turska imaju svoje ciljeve. Zbog toga se konflikt redovito zakuhava. Posebno kada se pogorša ekonomska situacija i kada vlade pokušavaju odvratiti pozornost od činjenice da su same zakazale.

Patriotizam omamljuje osjetila

Azerbajdžanski predsjednik Alijev stalno je najavljivao kako će modernizirati gospodarstvo i suzbiti korupciju. No, malo toga se dogodilo. Azerbajdžan ovisi o izvozu nafte i zemnog plina. Ali, tijekom pandemije koronavirusa cijene sirovina su pale, tako da Azerbajdžan ima mnogo manje zarade od izvoza, a proračun je u krizi. Opada kupovna moć i raste nezadovoljstvo građana, također i zbog toga što je vlada preopterećena borbom protiv pandemije. Oružane borbe protiv Armenije odvraćaju pozornost, a Alijev dobiva na vremenu. Patriotizam neće napuniti želudac, ali omamljuje osjetila.

Novi rat koji se rasplamsao oko Gorskog Karabaha je poraz diplomacije. Zapad skoro da uopće ne zanimaju konflikti na rubu Europe. SAD se kao globalna sila povukao. Europska unija je pak malo nesposobna, a malo nespremna preuzeti ovu ulogu. I tko na kraju plaća cijenu? Obični ljudi na Kavkazu, jer se nitko za njih ne osjeća odgovornim.