Malo mira za AfD

Na grudima AfD-a je veliki ožiljak - ožiljak zvani Lucke. Naime, borba za vlast utemeljitelja stranke Bernda Luckea i Frauke Petry je u ljeto 2015. tu stranku dovela na rub političke propasti. Ta rana se, međutim, ne bi trebalo nikada više otvarati, i to je glavna težnja stranke.

I sigurno su im upravo zbog toga, nakon višemjesečne bučne borbe za vlast između Frauke Petry i drugog tabora predvođenog Alexanderom Gaulandom i Björn Höcke, delegati na Kongresu AfD-a u Kölnu ovaj put uskratili pozornicu za prepirke. Najtužnija je u ovom slučaju bila Frauke Petry. Njoj je s oduševljenjem uskraćeno da raspravu o strateškom kursu stranke, koju zagovara, stavi na dnevni red Kongresa u Kölnu. No, razlog je taktičke naravi: stranka zapravo nije podijeljena pola-pola na tabore Petry i Höcke. Jer, mnogi prije naginju neutralnom krilu.

Distanciranje od spora

Politolozi populistima rado pripisuju neo-autoritarna strujanja. Kod AfD-a je to, međutim, kompliciranije jer postoje čak i antiautoritarne tendencije. I to ne samo na papiru gdje stoji da AfD želi da u osnovi bude demokratska stranka.

560 delegata se za još jedan korak više osamostalilo i odmaklo od svog vodstva i borbe za prevlast. Oni su u Köln stigli kako bi raspravljali o svom izbornom programu i izabrali vodeće kandidate. A to su i učinili, i to neočekivano disciplinirano. Na kraju prvog dana Kongresa i dalje su skoro svi sjedili, a nisu se zabavljali ispred dvorane u kojoj se Kongres održavao. Rečenicu po rečenicu borili su se s nacrtom programa. Na početku drugog dana zasjedanja je velikom većinom odbijeno da se prvo razgovara o vodećem izbornom timu. Prvo program, a onda rasprava o osobama koje će predstavljati stranku.

Stranka ostaje podijeljena

AfD se u četvrtoj godini svog postojanja etablirao na nekoliko političkih razina. To znači da ne predstavlja više sam angažman zadovoljstvo. Već sada se radi o pozicijama, novcu i poslovnoj reputaciji. Deseci muškaraca i žena već sjede u parlamentima. AfD je razvio samopouzdanu srednju struju. I zbog toga više nije bilo iznenađujuće to da su delegati brzo priveli kraju ogorčenu borbu za vodeće kandidate: prvi predloženi duo za vodeće kandidate, Alexander Gauland i Alice Weidel, prihvaćen je dvotrećinskom većinom i - kraj diskusije.

No, ova slika je trenutna. Petry je pokušala srediti sporove u taborima, ali joj to nije uspjelo. A spor oko stranačkog smjera, iako sad ispod površine, nastavlja se. Jer, ove unutarnje borbe će biti jasno vidljivije najkasnije u zastupničkom klubu u Bundestagu. Autodestruktivni karakter ova stranka također nije izliječila, pa ni s ovom relativno jedinstvenom slikom koju su desničarski populisti prezentirali u Kölnu.