Mali napredak i veliki deficiti
28. svibnja 2008
Posljedice nedavnih ratova još se uvijek negativno odražavaju na stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Brojni slučajevi njihove povrede bacaju sjenu na postupne pozitivne pomake u zaštiti ljudskih prava u zemljama regije – ponekad iznuđene pritiskom međunarodne zajednice. Do tog zaključka u svom upravo objavljenom izvještaju o stanju ljudskih prava u svijetu u 2007. dolazi neovisna međunarodna organizacija Amnesty International (AI). Premda ne u jednakoj mjeri, AI svim trima državama zamjera iste ili slične deficite u politici zaštite ljudskih prava.
Kritike se najviše odnose na manjkavosti u progonu i kažnjavanju ratnih zločinaca, organiziranom povratku izbjeglica i prognanika, te suzbijanju diskriminacije nacionalnih manjina i obiteljskog nasilja. Najlošije ocjene AI-a dobila je Srbija. "Ratni zločini iz Miloševićeva doba još uvijek nisu u cijelosti istraženi. Okrivljeni za ratne zločine Karadžić i Mladić i dalje su na slobodi, a Srbija u nedovoljnoj mjeri surađuje s Haškim sudom", napominje referentica za jugoistočnu Europu iz njemačkog ogranka Amnestyja Imke Dierßen. Situaciju dodatno pogoršavaju politički i vjerski obračuni, nasilje među etničkim skupinama (na području Sandžaka), te nesigurnost i bojazan stanovništva od grubih povreda ljudskih prava u jeku rješavanja kosovske krize.
Hrvatsko pravosuđe jednostrano i diskriminirajuće
Hrvatskoj se atestira jednostranost u procesuiranju ratnih zločina. "Konstatiramo da hrvatsko pravosuđe postupa na diskriminirajući način. Pokreću se procesi protiv Srba osumnjičenih da su počinili ratne zločine nad Hrvatima, ali ne i obratno. Nadamo se da će hrvatska vlada uspjeti ispraviti takvu praksu", kaže Dierßen. AI dovodi u pitanje službeni broj od oko 130.000 povratnika te upozorava na zakinutost manjinskih Srba u Hrvatskoj u ostvarenju ekonomskih i socijalnih prava, na primjer pri zapošljavanju.
"U zemljama poput Hrvatske i Srbije, ali i Bosne i Hercegovine, vlada diskriminacija Roma. Djeci nije omogućeno školovanje. Većina nema pristupa fakultetima što drastično umanjuje njihove kasnije izglede za nalaženje posla te su zbog toga osobito pogođeni siromaštvom", ističe dalje Dierßen. U BiH je – uz sve već spomenute primjere gaženja ljudskih prava – bilo i slučajeva policijskog zlostavljanja po zatvorima te učestalog nasilja u obitelji i nad ženama. Ta je zemlja i lani ostala jedno od glavnih regionalnih poprišta suvremenog robovlasništva – polazište, tranzitni prostor i cilj trgovine ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja.