Makar se gine, opet do zvijezda

I ovog prijepodneva Alexandra Gersta – „Astro Alexa" kako su ga već prozvali na socijalnim mrežama – čeka borba za goli život. Na sreću, to je samo simulator svemirske kapsule rakete Sojuz u glasovitom centru za obuku astronauta Juri Gagarin u Zvjezdanom Gradu pored Moskve. „Treniramo stvarno teško na ovom vozilu. Ponekad nam instruktori pošalju i po deset, petnaest problema istovremeno makar se na normalnom letu obično baš ništa ne događa", kaže Gerst.

Rezultat testa je primjeren neprijateljskom okruženju svemira. Svaka greška se plaća, nepažnja može završiti i pogibijom posade. I Gerst je „poginuo" već nekoliko puta, ali to nije cilj treninga: od momčadi se očekuje da doista učine sve što mogu i znaju kako bi se izvukli.

„Uvijek iznova ima dana kad izlazim iz simulatora potpuno okupan u znoju", priznaje Gerst. On se priprema za novu misiju na međunarodnoj svemirskoj postaji ISS kamo će u lipnju odletjeti zajedno sa Rusom Sergejem Prokopjevom i Amerikankom Serenom Aunon-Chancellor – ona je tek nedavno uskočila na mjesto svoje kolegice Jeanette Epps.

„Zakazao motor, pukla oplata..."

Vladimir Osokin, voditelj instruktora za let je zadovoljan Nijemcem: „Naravno da je spreman za let", kaže. Ali biti spreman nije dovoljno: zapovjednik samog leta do postaje je Rus Prokopjev, ali je Gerst njegov kopilot. To znači da zapravo mora moći sve što i „pravi" pilot: „On mora biti u stanju upravljati svemirskim brodom bez pomoći računala i pristati na svemirsku postaju", kaže Osokin.

Jednostavno? Svakako bi bilo jednostavnije da nema „pakosti" instruktora: „Danas smo imali dvanaest stvari koje su otkazale ili su se pokvarile", kaže nam Gerst nakon „leta". Otkazao je jedan motor i jedan radio-uređaj, a pojavila se i pukotina na trupu kabine. „Nešto od toga je bilo i kritično. Usprkos tome smo uspjeli nominalno pristati", hvali se njemački astronaut. „Nominalno" znači po planu. Alternativa je procedura za nužan povratak na zemlju i to se pokušava izbjeći koliko se može.

Priprema za misiju „Horizonti" na ISS-u odvija se na tri mjesta: u Houstonu u SAD vježbaju na simulatoru same svemirske postaje, u Njemačkoj u Europskoj svemirskoj agenciji u Kölnu se pripremaju za znanstvene zadaće koje će obaviti u svemiru. Ali „uče letjeti" na istom mjestu gdje je vježbao i Jurij Gagarin, što njemačkog astronauta ispunjava ponosom: „To je golemi kompliment što me uopće puštaju da primim upravljačku palicu svemirske letjelice i da ću, ako mora, doista sam morati letjeti."

Staro ali pouzdano

Zvjezdani Grad (Звёздный Городок) je priča za sebe i njemačkom astronautu je svakako bio šok kad je prvi puta došao ovdje još dok se pripremao za misiju „Plava točka" (Blue Dot) 2014. Jer to je još uvijek „zabranjeni grad", zapravo golema vojna baza koja se prostire na preko pet četvorna kilometra. To je i grad sa oko pet i pol tisuća stanovnika, tu živi i mnogo umirovljenih ruskih astronauta.

Kada je riječ o tehnici, možda malo tehnički razmaženom Nijemcu je ponekad zastao dah kad je vidio uređaje. Na primjer, centrifuga u kojem astronauti vježbaju izdržljivost u uvjetima višestruke sile teže kakva će vladati za vrijeme polijetanja je sagrađena 1973. – i tako i danas uglavnom izgleda.

Ali vladar centrifuga, Aleksandar Jufkin nas uvjerava: možda izgleda staro, veća centrifuga sa krakom od 18 metara je izvan pogona već godinama, ali ova sa krakom od sedam metara radi odlično i krcata je najmodernijom tehnikom: „Sve je jednostavno i zato pouzdano", kaže nam Jufkin. Tvrdi da će njegov stroj bez problema izdržati i 20 G – to znači da će tijelo od 100 kilograma „težiti" pune dvije tone, ali astronauti su pošteđeni takvih muka koje sada i doslovce nipošto ne bi preživjeli. „Sa astronautima vježbamo do najviše 8 G", makar je i to nemoguće izdržati bez posebne odjeće.

Prvi put Nijemac zapovjednik ISS-a

No nema druge: na ekranima televizora start rakete nam se čini kao da je usporena snimka. U stvarnosti je to daleko od toga: na primjer, kad polijećete u putničkom avionu i kad vas kod starta „zalijepi" na stolicu, zapravo ste izloženi sili od najviše 1,2 G. Astronauti su izloženi mnogo većoj sili – i koja traje punih devet minuta! „I to možemo tu simulirati", hvali se Jufkin, ali niti ne pomišljamo ponuditi se da to i isprobamo na vlastitoj koži – ili bolje rečeno; stražnjici.

Alexander Gerst usprkos tome jedva čeka polazak i njegov povratak u svemir. Tim više što ga na ovoj misiji koja će potrajati pet mjeseci zapada osobita čast da u drugoj polovici misije preuzme zapovjedništvo nad čitavom postajom ISS. To će biti po prvi put da jedan Nijemac preuzme zapovjedništvo, makar nas Gerst odmah uvjerava: „Mnogi misle da ću kao zapovjednik samo zapovijedati. To uopće nije tako." Naravno da u slučaju nužde on mora donijeti odluku koju će svi slijediti, „ali većina vremena je moja uloga tek da pomažem kolegama i da im osiguram sve što im je potrebno."

Thomas Körbel, dpa