«Majka britanskog punka» zavrijedila retrospektivu
6. veljače 2006Kada bi Vivienne Westwood bila kraljica, sav bi svoj novac utrošila na umjetnost i kulturu. Ne bi ni pokušala biti «srednji sloj» ili čak dozivati narodu: «Ja sam tek jedna od vas.» Svatko bi to odmah vidio, kada bi ona bila kraljica.
«Majka britanskog punka» karijeru je započela 70-ih godina u svom prvom dućanu «Let it rock» u Londonu. Tamo je kreirala outfit legendarnih Sex Pistolsa kojim je obilježila izgled cijelog pokreta mladih: odjeću od kože s lancima i katancima te poderane majice s antiporukama tipa «Samo su anarhisti lijepi». S Pistolsima je nastupila 1977. na kraljičin rođendan, otpjevavši osobnu verziju britanske himne «God save the Queen» – sve dok im policija nije isključila struju te ih na jednu noć odvela u zatvor.
«Uvijek sam htjela lijepo izgledati. Već sam kao tinejdžer sama šila svoju odjeću. Nisam imala mnogo novca i radije sam ga trošila na cipele. Kada sam bila mlada, mislila sam da nisam atraktivna, ali sam znala da mogu nešto napraviti od sebe – uvijek sam bila pametna sa svojim stylingom. No, nikada nisam htjela kreirati modu. Moj tadašnji partner Malcom McLaren je htio biti kreator, a ja sam znala kako se odjeća proizvodi. Barem sam znala kako treba početi, a ostalo sam naučila sama», pripovijeda Vivienne Westwood koja se sama najbolje pobrinula za promidžbu svojih proizvoda.
Bez gaćica na dodjelu odličja
Najpoznatiji događaj je priča kada ju je kraljica odlikovala, a ona se na ceremoniji pojavila bez donjega rublja. Bilo je to 1992. Građanski bauk odavno se pretvorio u uglednu dizajnericu koja se radije zaodjevala finim engleskim tkaninama nego kožom i lakom. Njih se, istina, odrekla, a li ne i skandala, prisjeća se mlada njemačka kreatorica Anette Kamara: «Mislim da Queen was not amused. Ne mogu zamisliti da joj je to bilo smiješno ili inovativno.»
Njezin tadašnji nastup nije imao veze s provokacijom, tvrdi danas Westwood. Vrdala sam haljinom da bih fotografima predočila izvrsna svojstva materijala. Da im je pritom nešto drugo upalo u oči – i objektive – čista je slučajnost. Za njezinu karijeru taj je događaj bio više od koristi, nego štete i nije ju omeo da postane profesorica modnoga dizajna u Berlinu.
Za svoj imidž Vivienne Westwood odgovornima smatra novinare, ali ne poriče da se upustila u igru s javnošću. «Bila je to neka vrsta prešutnog dogovora, licemjerja. Glas kojega uživam nema veze sa mnom – niti me on zanima.»