Luka u Wilhemshavenu: ipak se nešto događa

Mikkel Andersen stoji na terasi petog kata zgrade uprave luke i zadovoljno promatra pristaništa i skladišni prostor. "Uvijek sam govorio da ovakva luka treba malo vremena." Andersen je direktor JadeWaserPorts, kako se službeno zove ova luka u Wilhemshavenu. Otvorena je tek prije četiri godine, a još dok se gradila čule su se sumnje hoće li se tako golema investicija isplatiti. Jer ovo nije prirodna luka Sjevernog mora: čitav prostor luke je nasut kako bi se došlo do dubine gdje mogu pristajati i najveći brodovi i zapravo su se ovom lukom trebale promijeniti i geografske statistike o veličini Njemačke: ona je narasla za 130 hektara. Izgrađen je i ogranak autoceste kako bi se omogućio pristup luci, a bilo je predviđeno da godišnje kroz nju prođe 2,7 milijuna standardnih kontejnera (TEU).

Jedno su planovi, drugo su realnost: prve godine, dakle 2013. je kroz ovu luku prošlo ravno 76 tisuća kontejnera - dakle ni tri posto njenog kapaciteta. Tek prošle godine je ostvaren promet od 427 tisuća standardnih kontejnera.

Naravno, to još uvijek nije ni petina kapaciteta ove investicije koja je koštala oko jedne milijarde eura. Ali direktoru Andersenu je mnogo lakše kad gleda kako se u luci ipak nešto događa, upravo se kontejneri tovare i na jednu željezničku kompoziciju lučkoj željezničkoj stanici: "Kao što vidite, imamo i željeznički promet, ali mnogo kontejnera se odvozi i kamionima."

Vječita muka Hamburga

Ova luka je zapravo građena da se s velikih brodova kontejneri pretovaruju u manje i koji bi ih onda prevozili do krajnjeg odredišta. To ima poslovnog smisla: vlasnici skupih mega-brodova koji mogu pristajati u Wilhemshaven žele da oni što prije krenu na njihova daleka putovanja preko oceana umjesto da gube vrijeme obilazeći luke u Europi. Nerijetko takvi brodovi uopće ne mogu tamo ni pristajati, tako da je ova luka računala biti glavno pretovarno mjesto za robni promet Skandinavije, ali i Rusije.

Ali u međuvremenu je Wilhemshaven sve češće i konačno pomorsko odredište, dakle tu se roba pretovaruje i odvozi kopnom. Jer zbog dimenzija novih brodova - neće proći dugo da će oni prevoziti i preko 20 tisuća kontejnera, oni više ne mogu u Bremerhaven i pogotovo ne u Hamburg. Ta luka zapravo ne leži na moru, nego na rijeci Labi - i tu vlada vječita borba: ušće te rijeke se stalno treba produbljivati i čistiti kako bi brodovi mogli prolaziti.

Tu bitku je jedan drugi drevni njemački lučki grad odavno izgubio: ni Bremen ne leži na moru, nego na rijeci Weser. Nakon nekog vremena nije bilo druge nego sve poslove prebaciti u luku na samom ušću Wesera u more - i to je Bremenhaven. Ali i on ovisi o plimi i oseci i ne može prihvaćati brodove do 16,5 metara gaza kakvi mogu pristajati u JadeWeserPortu.

"Neka tržište odredi"

Uwe Beckmeyer sve to zna. On je rođen u Bremenhavenu i odlično zna da se nijedna luka neće lako i dragovoljno odreći broda i dati ga nekoj drugoj luci. On je državni dužnosnik, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i u ime Vlade koordinira lučke poslove, ali on tu ima vezane ruke. "Promet kontejnera određuje tržište i to smatram najboljim. Jer samo tržište i trgovci na kraju najbolje znaju kako logistički reagirati na tržištu."

Možda bi već i prošle godine bilo više posla, ali da bi JadeWeserPort radio punim kapacitetom treba uvelike rasti čitav robni promet morem. Umjesto toga, prošle godine se robni promet u njemačkim lukama smanjio - u Hamburgu za oko 9,3%, u Bremenhavenu za oko pet posto. Beckmeyer nam objašnjava kako tu nije problem u Njemačkoj: tu gospodarstvu dobro ide, BDP raste i s ovdašnjim poslovima nema problema.

Ali problem su - kupci, odnosno problemi u zemljama u koje se roba izvozi: "Znamo da je zbog niske cijene nafte pogođena kupovna moć i naših najvažnijih zemalja u koje izvozimo", kaže Beckmeyer. Tek nekih 50-60 dolara po barelu nafte bi dovele "do stabilizacije trgovine i kupovne moći naših partnera u Aziji ili Africi i u europskom kontekstu".

Vrijeme Wilhemshavena neminovno dolazi

Budućnost radi u korist ove nove umjetne luke jer i brodski prijevoznici postaju sve veći - i žele sve veće brodove. U šezdesetima prošlog stoljeća na brod je stalo nekih 700 kontejnera, koncem stoljeća su morima plovili brodovi s preko 5000 standardnih kontejnera. Danas brodovi takozvane "Triple-E" klase prevoze po 18.270 standardnih kontejnera - i prijevoznici žele još veće brodove.

Jer i tu kriza zapravo potiče razvoj: što je veći brod - i makar su takvi giganti basnoslovno skupi, manji je trošak transporta po jednom kontejneru. Brodari onda ne žele tu dobit dati luci, tako da i među lukama vlada žestoka konkurencija što povoljnije ponuditi pretovar. Zato i Wilhemshaven želi kao prva luka u Njemačkoj ponuditi uslugu potpuno automatiziranog iskrcaja broda: neće više biti ljudi koji će upravljati dizalicom i prenositi kontejner do mjesta gdje treba stajati, sve će raditi računala.

Jer makar se polako približavaju količini od pola milijuna kontejnera godišnje, u JadeWeserPortu znaju da su još "sitna riba" među njemačkim lukama: ovdje godišnje prolazi ukupno nekih 15 milijuna kontejnera. Ali Mikkel Andersen je uvjeren kako njihovo vrijeme dolazi: "Mi smo novi, mi uvijek moramo biti bolji od ostalih. Trudimo se da to bude tako. Siguran sam da će to primijetiti i naše mušterije."