Lov na migrante u Španjolskoj

Tako dugo dok je gospodarstvo dobro stajalo, preko problema ilegalnih doseljenika se lako prelazilo. Ali, otkako je zemlja upala u tešku gospodarsku krizu, vlasti su postrožile mjere. Prema jednom internom naputku svaki policajac mora uloviti određeni minimalni broj stranaca bez boravišnog dopuštenja.

Posvuda kontrole

Marokanci su najviše na udaru. Zato policajci kontroliraju osobe i ispred ureda Udruge marokanskih doseljenika Ibn Batuta u madridskoj multi-kulturnoj četvrti Lavapies. Policajci zahtijevaju osobnu iskaznicu od jednog Marokanca koji čeka na tečaj španjolskog jezika. On ima sreću, njegovi papiri su u redu. Voditeljica ureda Samira Oukhlar izlazi ljutito na ulicu: „To nikad nismo imali. To je prevršilo svaku mjeru, tako ne ide. Sve više se kontrolira, osobito ovdje u Lavapiesu, na ulicama, trgovima, na svakom uglu, ali nikad nisu kontrolirali direktno ispred našeg ureda. To je previše, to je pravi lov.“

„Nećemo stanje kao u Italiji“

Prema španjolskom zakonu, tko ilegalno živi u Španjolskoj mora biti protjeran iz zemlje ako bude uhvaćen. Ali, u Španjolskoj ilegalci imaju i solidna prava. Mogu se liječiti kod liječnika koji rade u državnom zdravstvenom sustavu, djeca im mogu ići u školu i dosad nisu kontrolirana. Ta prava su sada ugrožena, smatra jedna Marokanka: „Ljudi se ne osjećaju sigurni, u panici su. Kontrolira se čak i pred školama. I stranci bez boravišnog dopuštenja imaju pravo pohađati školu bez policijskih kontrola. Zar da ovdje situacija postane kao u Italiji gdje se ljudi ne usude otići liječniku? Te kontrole su s onu stranu legalnosti.“

Na klupi u obližnjem parku sjedi Mustafa Kadouri. I njegovi dokumenti su u redu. I on se žali na prečeste kontrole: „Ovdje u Lavapiesu kontroliraju svakog dana. Gospodarska je kriza, mnogi su bez posla, novca nedostaje za osnovne potrebe, ne znamo kako platiti stanarinu. I sad još imamo probleme s policijom.“

Lov na Marokance

Atmosfera je usijana i u marokanskom kafiću iza ugla. Vode se žučne rasprave o postupcima policije. Većina, međutim, misli da je za novonastalo stanje krivo nekoliko marokanskih kriminalaca. „Ljudi koji samo kradu moraju biti vraćeni kući, a ne oni koji se žele integrirati. Ali, to ne žele svi. Mi među sobom imamo problem s kriminalcima. Mene ne smeta ako od mene traže papire. Oni su u redu. Nemam dojam da sam progonjen. Ali, to je ipak diskriminacija. Zašto sad tako love Marokance?“

Sindikat policije protiv lova na ilegalce

Zato što je jeftinije trajektom protjerati Marokanca, nego primjerice Bolivijca vratiti zrakoplovom u njegovu domovinu, kaže Alfredo Perdiguero. On je glasnogovornik policijskog sindikata koji je ovih dana objavio naputak madridske policije u kojem je određeno, koliko useljenika bez boravišnog dopuštenja treba svakog tjedna uloviti u kojoj četvrti. I policajci su protiv toga, ali tko ne sluša, prijeti mu premještaj, veli Perdiguero: „Kaže se, istina, da bi tako trebala biti smanjena stopa kriminaliteta. Ali ja sam siguran da 99 posto uhićenih nisu ranije kažnjavani i da ne znaju ni što je kazneno djelo. Ne uhićuje se kriminalce, nego ljude koji idu na posao ili domaćice, koje kupuju ručak za svoju obitelj. To je sve.“