Lokalni izbori od međunarodnog značaja

Oko 52 milijuna građana Republike Turske imaju pravo glasa na lokalnim izborima koji se održavaju u nedjelju (30.03.2014.). Na papiru oni odlučuju samo o gradonačelnicima i lokalnim skupštinama. No mnogo više odlučuju o političkoj budućnosti Recepa Tayyipa Erdogana. I ishod predsjedničkih izbora, koji su planirani za ljeto, će osobito ovisiti od toga hoće li islamsko-konzervativna AKP sačuvati dosadašnje snage ili čak ojačati. No što će se dogoditi ukoliko vladajuća stranka bude suočena sa slabljenjem popularnosti? O tome postoje samo špekulacije.

Gotovo se i ne očekuje da će AKP ponoviti svoj ogroman uspjeh s prošlih parlamentarnih izbora od prije tri godine kada je osvojila gotovo 50 posto glasova. Lokalni izbori u Turskoj se kao i u drugim demokratskim zemljama rado uzimaju kao povod za davanje opomene aktualnoj vlasti.

Zemlja je podijeljena

Ono što je trenutno posebno u Turskoj jest opasna unutarnjopolitička polarizacija između tabora za i protiv Erdogana. Ova polarizacija je dovela do toga da su lokalni dobili važnost parlamentarnih izbora. K tomu bi oni čak mogli biti pokazatelj hoće li predsjednik Abdulah Gül na ljeto biti ponovo izabran na ovu funkciju - ili će ga možda na njoj zamijeniti Erdogan. Podjele između dva tabora su u svakom slučaju toliko duboke i toliko široke kao što nisu bile nikada od Erdoganovog preuzimanja premijerske funkcije prije 12 godina.

Od prije gotovo godinu dana Erdogan ne vlada drugačije nego brojni despoti i diktatori širom svijeta. Umjesto da traži demokratske kompromise, on provodi politiku čelične šake. Vodeni topovi umjesto argumenata, suzavac umjesto razumijevanja za zabrinutost i probleme masa koje prosvjeduju protiv njega tjeraju zemlju u smjeru teškog iskušenja sličnog građanskom ratu.

Ukidanje i zastrašivanje medija, cenzura interneta i na koncu zabrana širom svijeta prisutnih socijalnih medija pokazali su da je Erdoganov imidž reformatora i političara koji vodi svoju zemlju u smjeru prijema u EU prošlost. Za brojne telefonske razgovore, koji su prošireni na internetu preko društvenih mreža, a koji pokazuju kako korupcija i nepotizam dopiru i do Erdoganovog obiteljskog okruženja ovaj religijsko-konzervativni autokrat smatra odgovornim Twitter, Youtube i Facebook.

Put Turske u EU je upitan

Snimak sramotnog, ratoborno raspoloženog razgovora između njegovog ministra vanjskih poslova, njegovog državnog tajnika, njegovog zamjenika šefa Glavnog stožera i šefa tajne službe predstavlja dosadašnji vrhunac neodgovornosti u vodstvu jedne zemlje koja je članica NATO-a. Pričati o tome što mora biti učinjeno kako bi se isprovocirao izgovor za napad na susjednu Siriju čini povjerenje u rukovodstvo te zemlje skoro nemogućim.

Pokret propovjednika Fethullaha Gülena trenutno važi za izvor mnogobrojnih otkrića o ispadima i propustima na najvišim vladinim položajima. Zajednica okupljena oko Gülena je jako zastupljena u državnom aparatu, dok ovaj propovjednik, koji živi u SAD-u od 1999. godine iz te zemlje očito koordinira propast Erdoganovog režima. No unatoč tome ostaje nejasno da li Gülen, koji je ranije bio Erdoganov politički suputnik, a danas na čelu kolone pobune protiv njega, zaista raspolaže moći koja mu se pripisuje.

Ne, u nedjelju se neće odlučivati samo o tome u kojim gradovima će koje stranke osvojiti mjesta gradonačelnika. Odlučivati će se o tome hoće li Erdoganov antidemokratski stil vladanja biti kažnjen ili nagrađen. Bilo bi šteta za ambicije Turske prema članstvu u Europskoj uniji kada bi upravo demokratski izbori ubrzali odstupanje od suvremenih europskih vrijednosti.