Ljudska prava u Rusiji imaju nisku cijenu

Nekadašnji kolege ubijene Ane Politkovskaje, iz redova zaštitnika ljudskih prava, do sada su kritizirali vođenje istrage budući da niti ubojice a ni mogući naručitelji likvidacije Politkovskaje do danas nisu ni pronađeni a ni uhićeni. Četvorica muškaraca koje je ruski javni tužitelj doduše dao uhititi, pušteni su na slobodu početkom ove godine, zbog navodnog pomanjkanja dokaza. No, slučaj poput ovog u Rusiji na žalost nije jedini.

Pisati o ratu o Čečeniji, znači riskirati život

Već za vrijeme prvog procesa protiv navodnih ubojica Ane Politkovskaje, u prvom mjesecu ove godine, ruska scena boraca za poštivanje ljudskih prava, ostala je bez još jednog svog člana – Stanislava Merkelova, odvjetnika obitelji ubijene Politkovskaje. U šestom mjesecu ove godine, slijedilo je novo ubojstvo. I ovoga puta je žrtva pripadala istom krugu aktivista – Natalja Estemirova koja je zajedno s Politkovskajom javno, uglavnom na Internet stranicama izvještavala o povredama ljudskih prava u Čečeniji, iako je dobro znala do koje mjere je njezin posao opasan te da njime riskira i vlastiti život.

„No, to je moj posao. Ako se neću ja pobrinuti oko toga da se nerazjašnjeni slučajevi razjasne, onda to neće učiniti nitko. Bez obzira na cijenu, želimo pomoći koliko možemo“, rekla je Ana Politkovskaja.

Odgovornost za ubojstva snosi ruska vlada?

Njezine uvijek jasne i oštre riječi kritike upućene kako vladi u Moskvi, tako i onima u Čečeniji, doista su je na kraju stajali života. Toga jutra u Groznom, Estemirova se upravo nalazila na putu prema uredu javnog tužitelja kad su iz jednog automobila iskočila dva muškarca i na silu je ugurala u vozilo. Njezino tijelo pronađeno je nekoliko dana kasnije u susjednoj Ingušetiji. Prijatelji i suradnici Organizacije za ljudska prava s kojima je Estemirova radila, drže da odgovornost za njezinu smrt snosi čečenski predsjednik i desna ruka režima u Moskvi, Ramsan Kadirov. Sama aktivistica je naime, vrlo često poimence kao krivce određenih zločina u Čečeniji, otvoreno teretila sam politički vrh ove zemlje:

„Koliko samo ljudi preko noći nestaje! Njihove grobove nikada nećemo pronaći. Koliko smo samo kostiju do sada našli bez da ćemo ikada doznati čije su zapravo. Treba nam biti jasno da će ljudi patiti toliko dugo dok se ovi slučajevi ne razjasne. Želim reći da je prije svega ruska vlada za sve ovo odgovorna. Istrage ovih zločina uvijek ovise o osobama u najvišim ruskim političkim krugovima. Čak i ovdje u Čečeniji, Kremlj ima najveću moć.“

Vlastoručna mučenja čečenskog predsjednika

Prema nekim podacima humanitarnih i organizacija za ljudska prava, na listi nepoželjnih u Rusiji i koji bi po svemu sudeći svakako trebali biti likvidirani, nalazi se oko 500 osoba. Jedan od njih bio je Umar Izrailov, izbjeglica iz Čečenije, ubijen u Beču. U sudskom procesu čiji su predmet bile metode mučenja i maltretiranja u čečenskim zatvorima a koje je naredio navodno sam predsjednik Kadirov - Umar Izrailov je bio krunski svjedok. Tijekom procesa njega je zastupao već spomenuti odvjetnik Ane Politkovskaje – Stanislav Merkelov, koji je i sam stradao nekoliko dana kasnije – kako kažu njegovi prijatelji između ostalog i zbog posjedovanja dokumenta u kojem je njegov klijent Izrailov tvrdio da ga je u zatvoru osobno mučio čečenski predsjednik Kadirov i to elektrošokovima.

Na popis žrtva iz političkih razloga, u međuvremenu je dodano i ime i Andreja Kulagina, novinara iz sjeverno ruske pokrajine Karelije, dok je posljednja žrtva, Albert Pčelincev, doduše preživio atentat no s teškim tjelesnim povredama.

Svi ovi slučajevi govore za sebe te prije svega o političkoj situaciji u Rusiji, o stanju njezine demokracije, poštivanja ljudskih prava, korupciji, slobodi medija. U kolikoj će mjeri ovaj predstojeći proces nešto po tome pitanju promjeniti – poznavatelji stanja u ovoj zemlji jako su skeptični.

Autor: von Hellfeld Matthias,/ Ž.Telišman

Odg.ured: Snježana Kobeščak