Liječnici po narudžbi

Kraj noćne smjene. Doktor Florian Hentschel je odradio više dana u jednoj magdeburškoj bolnici. On radi kao slobodni liječnik i sada ima nekoliko mirnih dana za odmor i regeneraciju u svom domu u Berlinu. Sljedeću smjenu će ovaj internist odraditi u nekoj drugoj bolnici. "Nekako sam slučajno upao u tu priču. U početku sam mislio to raditi samo privremeno, dok ne otvorim jednu lijepu ordinaciju. Sada, šest godina kasnije, shvaćam da više uopće ne tražim ordinacije, već da ovo očito radim vrlo rado", priča liječnik kako je krenuo ovim, za medicinare neuobičajenim putem.

Prednost ovakvog statusa je, kaže, sloboda. Hentschel nije morao uložiti novac u ordinaciju, nema odgovornost za osoblje koje bi tamo radilo, a i slobodniji je i fleksibilniji nego njegovi kolege stalno zaposleni u bolnicama. Zadovoljan je što mu nitko ne može narediti gdje i kada mora raditi, već to on može sam izabrati. On je pravi "slobodnjak", kaže, sa svim dobrim i lošim stranama takvog statusa.

I Charité mora "unajmljivati" osoblje

U Njemačkoj već postoje i agencije za posredovanje između medicinskih ustanova koje traže ispomoć i slobodnog medicinskog osoblja. Maren Krusch je dugo vremena sama radila kao medicinska sestra na intenzivnom odjelu. Kada je primjetila da je potražnja za fleksibilnim liječnicima i medicinskim sestrama na honorarnoj bazi velika, osnovala je agenciju za posredovanje. Bilo je to prije dvije godine i početna sumnjičavost klinika prema "letećem" osoblju je potpuno nestala, priča ona. I ugledna berlinska bolnica Charité mora "unajmljivati" radnu snagu. Ovaj trend potiče na povratak u Njemačku mnoge liječnike i medicinske sestre koji su, nezadovoljni uvjetima rada u svojoj domovini, otišli u pečalbu.

"Mnoge medicinske sestre kažu da na ovaj način mogu ponovno uživati u svom zanimanju: raspolažu slobodno novcem koji zarade, vremenom, mogu same odlučivati kada, gdje, kako, što, i to čini ovaj sustav tako atraktivnim. Ljudi su jednostavno slobodni, slobodni sami odlučivati i sami djelovati", objašnjava Maren Krusch. Ona želi znati kako se snalazi osoblje kojemu je našla angažman, pa ga ponekad odlazi posjetiti na radnom mjestu.

Bolnice posrednike plaćaju između pet i osam posto od ugovorenog honorara i to im se isplati, jer svojim honorarnim suradnicima plaćaju samo neto plaću, a ne i socijalna davanja."Kada si zaposlen, često imaš osjećaj da se tvoj rad ne vidi i ne cijeni dovoljno. Ovako čovjek ima više vremena za doškolovavanja i ovako sam bolje plaćena", priča slobodna medicinska sestra Yvonne Wientzeck.

Honorarni liječnici jednako stručni - samo odmorniji

Njemačke klinike nerado pričaju o svom honorarnom medicinskom osoblju. Posebno se manje ustanove boje da bi im to moglo otjerati pacijente. Pritom "honorarci" rasterećuju njihovo stalno osoblje. Postoji samo jedan aspekt koji im malo stvara probleme. "Oni moraju znati gdje mogu naći potreban materijal za rad, ne poznaju dobro prostorije, češće zapitkuju kolege koji stalno ovdje rade i to nas malo smeta u našoj radnoj svakodnevnici," objašnjava Sven Koschek, stalno zaposleni njegovatelj.

"Honorarci" ne mogu načelno riješiti problem manjka kvalificirane radne snage u njemačkom zdravstvu, smatra slobodni internist Hentschel, ali pacijenti jedno moraju znati: "Kada je premalo liječnika u bolnici, onda su liječnici uvijek premoreni i preopterećeni. Kada dođe liječnik na honorarnoj bazi, onda znate da je on kvalificiran i iskusan i da je većinom odmorniji." Iskusni su, naime, doista svi, jer honorarni liječnici dobijaju angažmane samo ako imaju najmanje 10 godina radnog iskustva.

Autor: Holger Trzeczak/ Dunja Dragojević

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm