Libija: kaos, korupcija i globalna politika

Zapaljene automobilske gume te glasni pozivi na prijevremene izbore, ali i na bolju opskrbu strujom i niže cijene kruha: građani Libije prošlog su vikenda na žestok način pozvali svoje političare da se konačno prihvate posla i brinu o brigama građana. Učinili su to na različite načine: dok je većina prosvjednika u glavnom gradu Tripoliju ostala mirna, prosvjednici u gradu Tobruku, koji s glavnim gradom konkurira za titulu političkog središta zemlje, zapalili su tamošnju zgradu parlamenta. Na jednom videu koji kruži internetom se vidi i buldožer koji se zalijeće u ulaz parlamenta.

Prosvjed je u međuvremenu utihnuo, ali nije isključeno da će se ponovno rasplamsati i to u još jačem obliku. Posebna savjetnica UN-a za Libiju Stephanie Williams apelirala je na sve da ostanu mirni. Činovi nasilja poput upada u parlament su, kako je rekla, "potpuno neprihvatljivi".

No ona je istodobno preko Twittera poručila kako su prosvjedi poziv libijskim političarima da nadvladaju svoje razlike i pripreme izbore.

Očiti dokaz neuspjeha države

Prema Thomasu Claesu, voditelju libijskog ureda Zaklade Friedricha Eberta, sa sjedištem u Tunisu, prosvjednicima je najviše stalo pomaknuti prema naprijed proces ujedinjenja i mira, koji godinama stagnira."Izbori su propali iz čistog političkog oportunizma. Čitav niz vodećih političkih dužnosnika se grčevito drži vlasti i zato pokušava spriječiti izbore."

Činjenica da mnogi političari nastavljaju svoje interese stavljati iznad nacionalnih interesa polučuje negativni utjecaj. I Libijci to osjećaju godinama. Iako žive u potencijalno prosperitetnoj državi bogatoj naftom, država je zakazala na mnogim frontama.

Ispred benzinskih pumpi se stvaraju dugi redovi, nacionalna valuta dinar pada, hrana poskupljuje. Državne institucije su u lošem stanju, vodoprivredni i energetski sustavi rade neadekvatno. "Umjesto toga, vladaju milicije koje su sve više razvile strukture slične mafiji", kaže Thomas Claes. "Milicije su prisvojile pojedine sektore države i pokušavaju iz njih izvući što više novca."

U međuvremenu, Abdel Hamid Dbaiba, jedan od dvojice premijera zemlje, koji su svaki za sebe u podjednakoj mjeri kontroverzni, pokušava smiriti situaciju: "Ako se održe izbori, mi ćemo nakon toga predati vlast." Prvotno je, međutim, njegov mandat trebao trajati samo do izbora zakazanih za prosinac prošle godine. Ni njegov konkurent, biznismen Fatih Bašaga, nema dovoljan legitimitet: njega je za premijera imenovalo vijeće zastupnika u Tobruku u veljači ove godine, ali je sporno koliko je taj korak uopće bio legitiman.

Između pristaša dvojice premijera uvijek iznova dolazi do nasilnih sukoba. Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara u svibnju, u Tripoliju su izbile teške borbe. Povod je bio Bašagin pokušaj da oružanom silom istjera Dbaibinu vladu iz Tripolija.

"Umjesto da krenu prema legitimnoj vladi koja bi mogla stabilizirati zemlju, Libijci su ponovno taoci obračuna između dva sebična pola moći", nedavno je u jednoj analizi napisao stručnjak za Libiju Tarek Megerisi iz renomiranog think tanka "Europsko vijeće za vanjsku politiku".

Međunarodni čimbenici

Situaciju pogoršavaju interesi međunarodnih aktera. Nisu samo regionalni moćnici poput Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata uključeni u događaje u Libiji, nego i SAD, Francuska, Italija i na kraju, ali ne manje važno, Turska i Rusija. Svaka od ovih zemalja slijedi svoje gospodarske, sigurnosne i političke interese. Neke zemlje, ne samo zapadne, strahuju da bi utjecaj Rusije mogao rasti s Bašagom kao premijerom. Drugi se brinu da bi islamističke snage u Libiji mogle igrati veću ulogu pod Dbaibom.

Ipak je uz međunarodnu pomoć 2020. pokrenut proces koji bi trebao dovesti do trajnog prekida vatre. Primirje se, unatoč stalnim kršenjima i djelomičnim eskalacijama, u glavnini održalo do danas. Zapravo, prema studiji think tanka International Crisis Group (ICG), i međunarodni i lokalni akteri su trenutačno prilično neskloni novom valu oružanih sukoba.

Međutim u analizi ICG-a se također navodi kako bi se „u napetoj političkoj atmosferi izazvanoj sukobom u Ukrajini, situacija mogla brzo ponovno pogoršati".

Zabrinuti pogled na Rusiju

Ruski napad na Ukrajinu promijenio je međunarodnu percepciju libijskog sukoba, barem u zapadnim zemljama. Daljnja prisutnost ruske plaćeničke postrojbe Wagner u Libiji se doživljava kao ogroman izazov. Iako je ova paravojna formacija dio svojih trupa premjestila u Ukrajinu, još je navodno tisuću plaćenika ostalo u zemlji. "Oni su uglavnom smješteni oko strateških naftnih postrojenja, odnosno naftnih polja i rafinerija", kaže Thomas Claes iz Zaklade Friedricha Eberta. "To znači da imaju izravan pristup proizvodnji."

Proizvodnja je posljednjih tjedana naglo pala. Još uvijek nije jasno je li to zbog utjecaja Rusije ili unutarnjih libijskih aktera. Tako bi saveznici vlade u Tobruku zapravo mogli pokušati izvršiti pritisak na središnju vladu u Tripoliju, smatra Claes. "Ali također je činjenica da što se manje nafte proizvede u Libiji, to manje stigne u Europu. To može pogoršati europsku energetsku krizu."

Međutim, Wagner grupa bi mogla utjecati ne samo na pitanja nafte. U europskim prijestolnicama postoji zabrinutost da bi sukob s Rusijom mogao potaknuti Moskvu da upotrijebi Wagnerovu skupinu za izazivanje nemira u Libiji, na južnom krilu NATO-a", navodi se u studiji Krizne skupine. To bi potencijalno moglo dovesti do novog izbjegličkog vala.Europa bi se tada morala nositi s još jednom krizom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu