Lendl se vratio (i to sa smiješkom na licu)

Kosa mu se lagano prorijedila. Nekad potpuno asketski istrenirano tijelo malo se popunilo. Ali ono što najviše upada u oči kod Ivana Lendla, je nedostatak nečeg po čemu su ga u doba njegovih najvećih uspjeha redovito spominjali: Čovjek je danas izuzetno ljubazan, potpuno opušten a ponekad i uistinu duhovit.

Miran život na imanju

I dok njegovi nekadašnji rivali poput Borisa Beckera ili Johna McEnroea već godinama nastupaju po seniorskim turnirima, Lendl, kojem je pedest i jedna godina, izronio je iz svoje anonimnosti tek prije nekoliko mjeseci. Pri tom se povremeno prihvati reketa, kao ovog ponedjeljka, na marginama ženskog turnira u Stuttgartu, kad je na egzibicijskom susretu pobijedio Šveđanina Matsa Wilandera (6:4, 3:6, 10:8).

"Mats trenira svaki dan, ja igram samo tri, četiri puta tjedno", kazao je Lendl. "Bolje da se s njim susretnem ovdje, nego da za to u Americi moram plaćati". Lendl je aludirao na Wilanderova povremena putovanja po SAD-u i Kanadi gdje po tenskim klubovima održava treninge. Onima koji za to imaju novaca, naravno.

O Lendlu se pak godinama ništa nije čulo. 1994. je ovaj rođeni Čeh, a danas državljanin SAD-a, okončao svoju impresivnu karijeru. Nakon osam osvojenih Grand-Slam turnira, 270 tjedana na vrhu svjetske rang liste tenisača, i nakon više od 21 milijuna zarađenih dolara. Nakon toga, bolovi u leđima su ga 15 godina sprečavali da se češće bavi tenisom. Lendl se s obitelji povukao na svoje imanje u Connecticutu i te svojih svojih pet kćeri vodao s jednog golf turnira na drugi. "Otkako ponovno igram tenis, jako mi je zabavno", kazao je on, "U svakom slučaju, sve dok se ne ozlijedim".

Čovjek od malo riječi

Od nekadašnjeg Lendla, ili barem slike koju je o njemu imala javnost, i nije mnogo ostalo. Nema više onog imagea zagriženog teniskog robota koji je strašio svoje protivnike. Ili gotovo da nema. Novinaru koji ga je htio tijekom igre protiv Wilandera intervjuirati, odgovorio je namignuvši: "Gubite se. Ne mogu se koncentrirati". Izvjestitelju švicarskog "Weltwochea" odgovorio je: "Loše.", na pitanje kako se osjećao nakon što je 1987. izgubio u finalu Wimbeldona od Pata Casha. Kad su ga zamolili da to malo bolje objasni, slijedio je odgovor: "Jako loše".

Ali Lendl je uglavnom miran i opušten. Više mu ne treba pažnja i tu je puno manje tašt od brojnih svojih bivših kolega. Dok oni vrijedno rade na svom imageu teniskih legendi, koje su prije sve bolje radile i uzbudljivije igrale nego što se to igra danas, bivši broj jedan ne trepnuvši okom priznaje kako Lendl od jučer nikad ne bi imao izgleda protiv Federera od danas. "Danas su tenisači u boljoj kondiciji, bolji su atlete i bolje se hrane", kaže ovaj pobjednik 94 turnira.

Samo se jedno u zadnjih 20, 30 godina nije promijenilo. Ivan Lendl i John McEnroe i dalje se baš najbolje ne slažu. "Čak i kad danas igramo jedan protiv drugog, to nisu egzibicijski mečevi, to je pitanje života i smrti", priča Lendl.

Autor: Snježana Kobešćak (dpa)

Odg. ur.: N.Kreizer