Lažni Romi na fakultetima

Vijest bi mogla glasiti: u Srbiji je sve više Roma koji upisuju fakultete. I to je donekle točno, u usporedbi s periodom od prije deset i više godina. Ali, samo donekle, s obzirom da je u Srbiji zapravo sve više „lažnih Roma“, odnosno onih mladih ljudi koji se tako izjašnjavaju jer su smislili način kako prevariti državu.

Naime, afirmativne mjere uvedene su kako bi pripadnici romske nacionalne zajednice što lakše upisali fakultete i ujedno dobili stipendije za školovanje i lakše osigurali smještaj u studentskim domovima. Država je, dakle, ispravno krenula od teze da nema emancipacije ranjive romske zajednice bez obrazovanja i stvaranja romske intelektualne elite.

Prema tim mJerama, Romi se upisuju na sveučilišta u okviru kvote od dva posto od ukupnog broja mjesta na pojedinačnom fakultetu. Ta je kvota, međutim, sve više ugrožena, kažu u Nacionalnom savjetu Roma, pojavom „lažnih“ Roma.

S druge strane, Ustav i zakoni propisuju da se svatko može izjasniti i opredijeliti za nacionalnu pripadnost onako kako se osjeća. Ali time je zapravo nemoguće dokazati da netko nije Rom, ukoliko se već tako izjasnio. Neki bi rekli „Kvaka 22“.

„Molim potvrdu da sam Rom“

I tu nije kraj apsurdima. U natječaju koji za upise na fakultete raspisuje Ministarstvo prosvjete, kada su Romi u pitanju, jedan od uvjeta je da budući brucoši, uz ostalu dokumentaciju, trebaju dostaviti i potvrdu da pripadaju toj nacionalnoj zajednici, odnosno da su upisani u posebni birački popis, koji se koristi prilikom organiziranja izbora za nacionalne savjete manjina, najviša tijela manjinskih autonomija u Srbiji. Drugim riječima, da bi dokazali da su Romi potrebna im je – potvrda!? Što zaista budi aluzije na neka ružna vremena...

Zamjenica pokrajinskog zastupnika za nacionalne manjine Eva Vukašinović kaže za DW da se problem pojave „lažnih Roma“ ne samo ne može nego i ne smije rešavati izdavanjem nekakvih potvrda o nacionalnoj pripadnosti.

„Točno je da se afirmativne mjere za upis romskih studenata na fakultete očigledno zloupotrebljavaju od strane mladih ljudi koji nisu Romi, ali se tako izjašnjavaju kako bi se lakše upisali na fakultet i ostvarili druge povlastice, poput smještaja u studentskom domu i stipendija. Ali, toj se pojavi ne može stati na kraj tako što ćete kršiti ustavna i zakonska prava građana i od njih zahtijevati potvrdu da su Romi. Nacionalna pripadnost je stanje naše svijesti“, kaže Eva Vukašinović.

Ovlast da izdaju famoznu potvrdu imaju Nacionalni savjet Roma, Ured za inkluziju Roma i lokalni koordinatori za romska pitanja u gradovima i općinama. Ravnatelj Ureda za inkluziju Roma Vojvodine Duško Jovanović kaže za Deutsce Welle kako je suštinski problem u tome što ni nakon tri godine Ured za ljudska i manjinska prava nije donio odgovarajući pravilnik, kojim bi, nada se Jovanović, bila popunjena pravna praznina koju sada koriste „lažni Romi“.

„Nepostojanje pravilnika je stvorilo dovoljno prostora da pojedinci to mogu zloupotrebljavati. A po Ustavu i zakonima svatko ima prava izjasniti se onako kako se osjeća. Sve u svemu, ovakva situacija stvara ogromnu nepravdu prema učenicima i studentima romske nacionalnosti“, kaže Jovanović.

U razgovoru sa studentima Novosadskog sveučilišta jasno se može primijetiti da oni nemaju dovoljno informacija o tome što zapravo predstavljaju afirmativne mjere i zbog čega su one potrebne da bi se štitile one najranjivije manjine u društvu, poput Roma.

„Nije mi jasno zašto bih ja imao manje šanse za upis ili za studentski dom od bilo koga drugog, samo zato što nisam pripadnik određene nacije?“, kaže jedan od studenata, koji je želio ostati anoniman, jer se također prošle godine upisao na fakultet tako što se registrirao u poseban birački popis i tako „dokazao“ da je Rom.

Je li i Picasso zloupotrebljavao afirmativne mjere?

Eva Vukašinović upozorava da u društvu raste ionako veliki animozitet prema pripadnicima romske manjine, jer se stječe dojam privilegiranosti pripadnika manjina u odnosu na pripadnike većine.

„Građani jednostavno ne razumiju što su afirmativne mjere i zašto su one potrebne. Treba raditi na edukaciji Roma, ali je još važnije raditi na edukaciji većine, kako bi se njezin odnos prema manjinama izmijenio. A osobito prema onim manjinama koje su višestruko diskriminirane, poput Roma“, navodi zamjenica pokrajinskog povjerenika.

Ista apsurdna potvrda kao dokaz o nacionalnoj pripadnosti se traži i prilikom smještaja u studentske domove. Drugim riječima, iako je zabranjeno i kažnjivo svako korištenje podataka iz posebnog biračkog popisa, osim u svrhu izbora nacionalnog savjeta, to se ipak radi, i to – uz podršku države. Iste one države koja je i donijela afirmativne mjere.

I kako riješiti taj problem višestrukog kršenja ljudskih prava Roma? Eva Vukašinović predlaže da se svatko tko se prilikom upisa na fakultet izjasni kao Rom ujedno i obaveže na rad na izvjesno vrijeme u korist romske nacionalne zajednice po završetku studija.

„Na primjer, ako student koji se izjasnio kao Rom završi medicinu, on onda jedno vrijeme treba raditi u romskom naselju kao liječnik“, smatra Eva Vukašinović.

Inače, u okviru pratećeg programa nedavno završenog Festivala uličnih svirača u Novom Sadu održana je i izložba fotografija slavnih Roma. Ako niste znali, među njima su Charlie Chaplin, Pablo Picasso, Rita Hayworth, Yul Brynner, Michael Caine, Elvis Presley, Lajko Felix, Zlatan Ibrahimović, Jean Reinhardt, Ron Wood, Adam Ant. Budimo ironični pa se zapitajmo: jesu li i oni zloupotrebljavali afirmativne mjere, kada su tako daleko dogurali?