Laži i skandali: iz knjige jednog teologa

On je vrlo brzo napravio karijeru u Katoličkoj crkvi. Već rano je David Berger imao želju da postane svećenik. Iako obiteljski uvjeti za to nisu bili najprikladniji. "Odrastao sam u pravoj 68-aškoj obitelji. Dok sam bio dijete u našem stanu su po podu sjedili kosati i bradati ljudi koji su odbijali služenje vojske i do kasno u noć diskutirali o Vijetnamskom ratu", priča Berger. Kad se, dakle, odlučio za stroga pravila Katoličke crkve to je bilo neka vrsta distanciranja od roditeljske kuće. Privlačila ga je atmosfera tradicionalnih misa, raskošna odjeća, svjetlo svijeća i miris tamjana. No celibat nije ni mogao ni htio prihvatiti. Već 1989. je našao svoju veliku ljubav: muškarca s kojim i danas živi. Njihova veza je uvijek bila paralelni svijet uz okolinu u Katoličkoj crkvi, koja je neprijateljski raspoložena prema homoseksualcima.

A to nije rijetkost, kaže Berger: "Službeno to ne ide jedno s drugim. Ali, kad se bolje pogleda vidi se kako ima velik broj svećenika s homoseksualnom sklonošću. Mnogo je i onih koji to prakticiraju. Crkva to tolerira tako dugo dok se to drži u tajnosti."

Homoseksualci najžešće napadaju homoseksualce

I osobni razvitak Davida Bergera pokazuje kako je čovjek sposoban za potiskivanje stvari. Neprijateljstvo prema homoseksualcima, homofobija osobito u konzervativnim krugovima Crkve izgledala mu je kao zanemariva mana. Ali, nakon dugo vremena ipak je i sam promijenio svoje držanje. Povod je bila izjava esenskog biskupa Franza Josefa Overbecka kako je homoseksualnost grijeh. Berger je priznao da je homoseksualac i obratio se javnosti kritizirajući one kojima je godinama služio kao konzervativni teolog. Smatra da oštri napadi na homoseksualce dolaze upravo od onih svećenika koji su i sami homoseksualci:

"To je stvarno čudno kako upravo oni svećenici koji o tomu ne mogu govoriti javno, koji imaju najveće poteškoće sa svojom vlastitom homoseksualnošću često upadaju u oči po najhomofobnijim izjavama", kaže Berger.

Knjiga Davida Bergera sadrži mnogo osjetljivih stvari, ne samo zato što potvrđuje pretpostavku da u Katoličkoj crkvi ima puno ljudi koji imaju velike poteškoće sa seksualnošću, i homoseksualaca i heteroseksualaca. Zahvaljujući svom uspjehu kao konzervativni teolog Berger je pozivan na susrete muškaraca na kojima su sudjelovali predstavnici Crkve i jakih poduzeća. Tamo je navodno čuo puno desno-radikalnih, protudemokratskih i protusemitskih teza.

Ako je to točno, tu ima posla i za Ustanovu za zaštitu ustavnog poretka. Osim toga Berger razotkriva neke nevjerojatne veze: "Upadljivo je primjerice da ekstremno konzervativni katolici imaju velike simpatije prema Ahmadinedžadu. Na prvo pogled bi čovjek rekao, što oni imaju zajedničkoga? Ali, zajednička im je averzija protiv modernoga, protiv vrijednosti slobode, protiv liberalizma, pa i SAD-a", kaže Berger.

O zloporabi maloljetnika

Berger piše i o skandalima u Katoličkoj crkvi koji su otkriveni proteklih mjeseci. Stroga pravila izobrazbe svećenika i razvijeni sustav zataškavanja, kaže Berger, plodno su tlo za zloporabu maloljetnika: "Tradicionalna izobrazba drži svećenike u biti na razini petog ili šestog razreda (…) Oni uopće ne sazrijevaju, a pogotovo ne sazrijevaju seksualno. To znači da oni ostaju na razini dječaka u pubertetu. Tako su oni upravo na razini svojih žrtava i zato često nemaju ni grižnju savjesti. Zašto? Pa to je gotovo seks ljudi iste dobi", kaže Berger.

S obzirom na iznesene tvrdnje ne čudi da velike katoličke ustanove, kao Njemačka biskupska konferencija, nisu htjele komentirati Bergerovu knjigu. Ali, čudi da David Berger ne odbacuje Katoličku crkvu. On želi pomoći da ona razvije svoje pozitivne snage.

Autor: Günther Birksenstock/ Anto Janković

Odg. urednica: Marijana Ljubičić