„Labirint devedesetih“: sagledati i svoje i tuđe iskustvo

Na fotografiji su tri muškarca. Jedan je prekrio uši rukama kako bi se zaštitio od razarajućih zvukova granata koje padaju na grad. Drugi je obgrlio svoga psa.

Fotografija nosi naslov: „Čovjek sa psom – Strah“. Snimljena je 6. prosinca 1991. godine, na dan kada su pripadnici JNA izveli jedan od najžešćih napada na Dubrovnik. Autor je Pavo Urban, koji je poginuo tijekom bombardiranja grada. Njegove snimke, koje prikazuju strahote kroz koje prolaze stanovnici pod opsadom, postale su simbol ratne fotografije i jedno od najznačajnijih svjedočanstava razaranja Dubrovnika 1991. i 1992. godine.

Urbanova fotografija dio je izložbe „Labirint devedesetih“, čiji su autori povjesničarka Dubravka Stojanović, pisac i filozof Igor Štiks i direktor Kulturnog centra Grad Dejan Ubović. Postavljena je u Beogradu u prostoru „Miljenko Dereta". To je prvi korak u cilju osnivanja „Muzeja devedesetih" koji bi trebao biti regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i suradnju zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije.

Nacionalizam i ratovi – otpor

Postav čine fotografije, video-zapisi, predmeti, replike grafita, uz kronologiju događaja devedesetih godina – ratova u Hrvatskoj, Bosne i Hercegovini i na Kosovu, koje su pratila ubojstva, progoni, razaranja, osnivanje logora, mučenja, silovanja, genocid u Srebrenici, kao i NATO-ovo bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine.

Prikazan je i otpor koji je dio građana pružao nacionalizmu i ratovima, posebno ilustriran fotografijom s akcije „Crni flor" na kojoj je, u znak prosvjeda zbog rata u BiH, 31. svibnja 1992. godine, prema nekim procjenama, sudjelovalo više desetaka tisuća Beograđana.

Prikazan je i pregled tiskanih medija u Srbiji, BiH i Hrvatskoj – od beogradskih „Večernjih novosti“, kao simbola propagande i podrške politici Slobodana Miloševića, do splitskog „Feral Tribunea“ koji se otvoreno suprotstavljao Franji Tuđmanu i u sred rata u Hrvatskoj objektivno izvještavao o ratnim zločinima i kršenjima ljudskih prava.

I dalje u začaranom krugu iz devedesetih

„Pokazatelj da smo u i dalje u začaranom krugu devedesetih godina je i to što na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek vlada politika identiteta“, kaže Tanja Petrović, antropologinja iz Instituta za studije kulture i sjećanja u Ljubljani. „To se manifestira tako što jedni druge vidimo samo donekle, što se ne možemo prepoznati izvan etničkih granica. To se vidi i kroz manjinsku politiku u Hrvatskoj i Sloveniji, a i kroz sve što se događa s BiH, s Kosovom i Srbijom“, rekla je Petrović u petak (30. lipnja) u Beogradu, na tribini „Duge devedesete? Izaći iz labirinta i ući u budućnost“.

I jedan mladi posjetitelj izložbe ima dojam da postoji neka vrsta „zaglavljenosti" u devedesetim godinama. „Prije svega zato što nisu razriješena neka pitanja iz toga razdoblja. Oživjela je popularna kultura iz tog vremena – muzika, moda, reklamiraju se proizvodi u retro pakovanjima. Mlađim generacijama to vrijeme izgleda kao neko zanimljivo doba jednostavno zato što nema znanja što se sve tada događalo", kaže on za DW.

Ratovi koji nisu dobili ime

Na opsadu Sarajeva autori izložbe podsjećaju fotografijom „Sarajevski mladenci“. Na njoj su Sanela i Emir Klarić koji su se 1995. vjenčali u centru grada. Na fotografiji autora Danila Krstovića u pozadini se vide platna razapeta između zgrada, koja su štitila od napada snajpera s okolnih brda.

„Jedan od razloga nedovoljnog razumijevanja devedesetih godina je i to što, osim u Hrvatskoj, ratovi na području bivše Jugoslavije nisu dobili službeno ime“, kaže Milica Tomić iz Instituta za suvremenu umjetnost u Grazu.

Tanja Petrović podsjeća da su devedesete obilježene uklanjanjem spomenika i promjenom naziva ulica. „To rezanje, skidanje, je nešto što svi trebamo zaustaviti. Nije tu riječ o nekim zlim silama koje su nas dovele u devedesete, već je to pitanje svih nas“, rekla je antropologinja iz Ljubljane na tribini u Beogradu.

Grafiti – refleksi stvarnosti

Ogledalo devedesetih su i grafiti iz tog vremena u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i drugim gradovima: „Ovo je Srbija. Ovo je pošta, budalo", „PoljUbi Srbina", „Bolje nam je bilo kad nam je bilo gore“, “Spasit će nas ljubav“, „In the name of Allah – Rave“, „Dok nam je predsjednik bio bravar, sva vrata su nam bila otvorena".

Među eksponatima su i bočice bensedina, lijeka za smirivanje anksioznosti, čija je prekomjerna upotreba devedesetih bila posljedica stresova izazvanih ratovima, ekonomskom i političkom nestabilnošću.

Kao predmete-simbole devedesetih autori su izabrali silikone, ali i pištolj kao pokazatelj jačanja kriminalnih klanova. Tu su i čahure od metaka i jedna Bazooka.

„Oba predmeta me podsjećaju na jedan aspekt devedesetih koji je težak i kojeg sam djelomice ostao pošteđen, jer sam bio dijete. Cijev Bazooke pronađena je u Resniku u poljima, poslije (NATO) bombardiranja, a čahure smo skupljali i mijenjali se kao sa sličicama“, ispričao je autorima Srđan Tunić koji je te predmete donirao za potrebe izložbe.

Prolazak kroz „Tunel spasa"

Prema istraživanju agencije Demostat iz 2020. godine, većina građana Srbije ne zna mnogo o ratovima devedesetih, a više od polovice ispitanika nije ni čulo za opsadu Sarajeva.

Autori izložbe „Labirint devedesetih" posjetiteljima zato nude animaciju poznatog „Sarajevskog tunela". Tako posjetitelj virtualno prolazi kroz tunel koji je bio dug 785, a širok jedan metar, u kojem je često bilo i poplava i nestajala je struja, a kroz koji su prolazila i vozila kojima se Sarajevo opskrbljivalo hranom, gorivom, lijekovima.

Posjetitelji imaju priliku doživjeti i kako izgleda izlazak iz tunela, ali im je dočarano i što se događalo kada bi granata pala čim bi iz „Tunela spasa“ izašli. To se i dogodilo nekima u njihovom pokušaju da se spase iz grada, na koji je za četiri godine palo na desetke tisuća granata.

Bez zaključka

„Princip izložbe je fragment, nismo išli ka kompletnoj rekonstrukciji. Cilj je bio pokazati nečije drugo iskustvo, a ne samo vlastito“, rekao je u petak Igor Štiks koji je, zajedno s Dubravkom Stojanović, moderirao raspravu.

Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tvrtko Jakovina ocijenio je na tribini da izložbi nedostaje kompletnija kronologija onoga što se u Europi i svijetu događalo dok su na području bivše Jugoslavije bjesnjeli ratovi. „Nedostaje i neka vrsta zaključka. Izložba bi morala imati ishod – što mi zapravo poručujemo ovom izložbom“, zapitao je Jakovina.

Sličnog mišljenja je i jedan tridesetogodišnji posjetitelj izložbe. „Ovo je podsjetnik prije svega na nasilje i raspad jugoslavenskog društva i države. Ali, čini mi se da nije ponuđen okvir za promišljanje kako se izlazi iz labirinta devedesetih. Ne vidim da je objašnjena veza između devedesetih godina i sadašnjice, a bez toga ne možemo shvatiti kako da iz tog labirinta izađemo.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu