Lažni sinovi s istoka

Nakon što su Njemačka i Poljska u 70-tim godinama prošlog stoljeća u jeku politike zatopljavanja odnosa prema Istoku tadašnjeg kancelara Willyja Brandta obnovile diplomatske odnose, poljska tajna služba je bila više nego spremna za akciju. Pritom su važnu ulogu odigrale sudbine obitelji koje su razdvajane u poslijeratnom kaosu. Posebno su "popularna" bila djeca njemačkog porijekla čiji su roditelj nakon Drugog svjetskog rata iz nekadašnjih njemačkih područja u tzv. Istočnoj Pruskoj pobjegli na Zapad. Tajne službe su koristile identitete njemačke siročadi i na desetke "lažnih" sinova slale svojim obiteljima na Zapadu koje nisu slutile da se radi o "lažnim sinovima".

"Lažni Heinz" na Zapadu

Već su u 60-tim godinama ispostave tajnih službi u predjelima u kojima su nekada živjeli pretežno Nijemci dobili naputke da istraže sudbine i biografije djece koje su roditelji ostavili u Poljskoj prilikom bijega na Zapad. Jedan od njih je bio i Janusz, sin jedne Njemice koja je po svršetku rata zatrudnjela tijekom veze s jednim sovjetskim časnikom. Nedugo potom majka malog Janusza, koji je rođen kao Heinz, je prebjegla na Zapad a sina je ostavila u sirotištu. Mali Heinz je pronašao novu obitelj u kojoj je odrastao kao Janusz. Janusz je pružao idealnu podlogu za tajne službe. Zato su jednog agenta, koji je fizički Januszu bio sličan i dobro je govorio njemački, početkom 80-tih godina poslali u Zapadnu Njemačku u potragu za "svojom" majkom. Agent Jerzy K. sada se zvao Heinz Arnold (na naslovnoj slici: lažni i pravi Heinz). "Lažni Heinz" je preko Crvenog križa pronašao majku pravog Heinza u zapadnonjemačkoj regiji Sauerland. Nakon susreta majka je povjerovala da se radi o njenom pravom sinu. No ubrzo nakon susreta majka je umrla. No "Lažni Heinz" se ipak obitelji uvukao pod kožu. Ostao je u Zapadnoj Njemačkoj a jedan član obitelj mu je preko svojih veza u Socijaldemokratskoj stranci Njemačke (SPD) priskrbio posao u uredu za izbjeglice i povratnike u Bremenu.

Otkriveni špijun

Na tom mjestu Jerzy K. je marljivo godinama sakupljao i na istok slao osjetljive podatke o izbjeglicama i tzv. kasnim povratnicima (pripadnicima njemačkih nacionalnih skupina u zemljama istočne Europe koji su se od početka 80-tih počeli doseljavati u Njemačku). Istodobno je i kao član SPD-a gradio političku karijeru. No "Lažni Heinz" je bio najkorisniji na mjestu službenika u centru za izbjeglice. Tako je točno mogao dobiti uvid u to na koji način njemačke službe provjeravaju vjerodostojnost izbjeglica s istoka. Ta saznanja su bila zlata vrijedna za obučavanje novih agenata koji su se s identitetom "povratnika" infiltrirali u njemačko društvo. U isto vrijeme pravi Heinz, Janusz, je u Poljskoj živio običnim životom i čudio se zašto mu vlasti uporno odbijaju izdavanje putovnice. No klupko se počelo odmotavati nakon što je Janusz preko Crvenog križa i sam počeo tragati za svojom pravom majkom. "Lažni Heinz" je ubrzo otkriven i strpan u zatvor. Nedugo nakon toga i pravi Heinz je umro pod zasad još nerazjašnjenim okolnostima.

Poljski "lažni sinovi"

U međuvremenu su njemačke vlasti razmišljale kako da izvuku najviše koristi iz uhićenog špijuna Jerzyja K. Tako je i Jerzy K. poslužio za zamjenu za zapadne špijune uhićene na Istoku. U jednoj takvoj akciji razmjene špijuna na glasovitom mostu Glienecke između Zapadnog Berlina i Istočne Njemačke i Jerzy K. je 1986. vraćen u Poljsku. Jerzy je nakon povratka još godinama radio kao agent poljske tajne službe i to pod krinkom poslovnog čovjeka u vanjskotrgovinskim tvrtkama. Suočen nakon gotovo 30 godine s pitanjem reportera zapadnonjemačkog WDR-a zašto se upuštao u rad tajnih službi, Jerzy K. je kao motiv naveo želju za pustolovinama. I kratki susret s nekadašnjim kolegom iz ureda za izbjeglice u Bremenu nakon 30 godina agenta Hladnog rata nije izbacio iz takta. "Bila su to druga vremena", zaključio je. Obitelj pravog Heinza/Janusza do dan danas ne vjeruje u službenu verziju priče da je njihov otac i suprug umro prirodnom smrću. No odgovor na to pitanje će biti teško pronaći. Nakon pada komunističkog režima u Poljskoj, spisi tajnih službi sustavno su uništavani. Tako se do dan danas može samo nagađati koliko je "lažnih sinova" kružilo svijetom.