Kućna pomoćnica u Kataru - pauza samo dok se spava
24. travnja 2014
Nesreće sa smrtnim posljedicama i neljudski uvjeti rada na gradilištima Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru- to je prošlih godina izazvalo oštre kritike na međunarodnoj razini. No i strane zaposlenice i zaposlenici, prema izvještaju Amnesty internationala, mučeni su u toj zaljevskoj zemlji.
Studija koju je u srijedu (23.4.) objavila ova organizacija za ljudska prva rasvijetlila je situaciju o zaposlenicima. Ono što su žrtve ispričale autorima daje jednu zastrašujuću sliku: oni pričaju o ekstremno niskim plaćama, stosatnom radnom tjednu, gotovo bez pauza ili slobodnih dana, malo sna, ponižavanju i nasilju.
"Radni uvjeti vrlo su jako loši", kaže stručnjakinja Amnesty internationala za Katar Regina Spöttl za Deutsche Welle. Više od 130.000 stranaca u Kataru radi kao čistači, kuhari, dadilje, vozači i vrtlari- oko 84.000 žena i oko 48.000 muškaraca. Oni rade kod Katarana, Europljana, Amerikanaca, Azijata i Afrikanaca. Većina ih dolazi iz južne i jugoistočne Azije.
Poslodavcima na milost i nemilost
Za izvještaj koji nosi naslov "Moj san je moja pauza" Amnesty je između listopada 2012. i ožujka 2013. godine razgovarao s 52 zaposlenice. Organizacija se raspitivala i na službenim mjestima, između ostaloga u Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu za rad te u veleposlanstvima zemalja iz kojih radnici dolaze. Izvještaji žena su šokirali: pričale su da ih se premlaćivalo, povlačilo za kosu, da su bacane niz stepenice. Jedna Indonežanka imala je ubodne rane od noža i opekotinu od glačala, koje joj je pritisnuto na grudi. Žene su pričale i da su silovane. "Ta silovanja rijetko su u izvještajima, jer žene se boje da će od žrtve postati sudionice tog nedjela. Često im se predbacuje bludno ponašanje", pojašnjava Regina Spöttl.
52 sudionice u studiji samo su probni uzorak. Ipak izvještaji žena su relevantni i imaju težinu, naglašava Spöttl. Mnoge su se bojale reći nešto o uvjetima u kojima rade. Jedna žena je sigurna da je dobra polovica stranih zaposlenica bila izložena nekom obliku zlostavljanja za vrijeme rada u Kataru.
Da nije riječ samo o sporadičnim događajima potvrđuju i sljedeći slučajevi: u veleposlanstva zemalja iz kojih potječu zaposlenici svaki tjedan dolazi na desetke pritužbi. Katarska zaklada za borbu protiv trgovine ljudima QFCHT registrirala je 2013. godine mjesečno između 200 i 300 poziva s pritužbama.
Agencije angažiraju migrante u njihovim zemljama, predočavaju im pogrešne činjenice te posreduju između njih i obitelji u Kataru. Žrtve često ne mogu ni pročitati ugovore koji su sastavljeni na arapskom. Kada već dođu u zemlju, potpadaju pod zakon koji vrijedi i u drugim arapskim zemljama. Za svakog useljenika predviđen je jamac, a to je u pravilu njegov poslodavac. "Kroz taj ugovor o jamcu zaposlenici su svojim poslodavcima isporučeni na milost i nemilost", kaže Regina Spöttl. Jer bez odobrenja jamca - kod kućnih pomoćnica je to uglavnom glava obitelji- ne smiju promijeniti posao, a ni napustiti zemlju. Ako to učine, podliježu kazni. I tada je njihovo pravno stanje nepovoljno. U Kataru postoji zakon o radu, koji jamči prava, slobodne dane i mogućnosti za pritužbe. Ali za kućne pomoćnice to ne vrijedi.
Katarska vlada obećava poboljšanja
Amnesty zahtijeva: zakon o radu mora vrijediti i za kućne pomoćnice. Zakon o jamcima mora biti stavljen van snage ili barem biti iz temelja promijenjen. Žene koje pobjegnu od svog poslodavca više ne smiju biti kriminalizirane. A kućno nasilje mora postati kažnjivo.
Sporno ponašanje Katara i drugih zaljevskih država prema stranim radnicima i radnicama organizacijama za ljudska prava već je odavno poznato. One su već više puta ukazivale na to. Ali politički protisak na katarsku vladu do sada očito nije bio dovoljno velik. Pa čak ni nakon što su objavljeni katastrofalni uvjeti u kojima rade zaposlenici na gradilištima za Svjetsko prvenstvo Emirati nisu ništa posebno promijenili.
"Vlada u Kataru udvostručila je broj inspektora, koji izlaze na teren i istražuju poštuje li se zakon o radu. To je dobar korak u ispravnom pravcu, ali to još uvijek nije dovoljno", kritizira Regina Spöttl. Prema aktualnom izvještaju Amnesty internationala u vezi kućnih pomoćnica katarska je vlada dobrohotno izvješće "primila na znanje i obećala da će pomoći", kaže Spöttl. Ali do sada se to još nije dogodilo.