Kuća slavnih njemačkih sportaša
7. svibnja 2008"Hall of Fame", Kuća slave, je "domovina" i živućih i mrtvih velikana njemačkog sporta. U utorak (6.5.) u Njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu je održana svečanost otvaranja njemačke verzije američkog Hall of Famea. Kuća slavnih sportaša u njemačkoj prijestolnici još uvijek ipak nije muzej u kojem fanovi mogu "pohoditi" svoje bivše i sadašnje idole. Za sada na internetu postoji samo galerija slika (www.hall-of-fame-sport.de) sportskih giganata. Od iduće godine Njemačku bi trebala početi obilaziti i putujuća izložba s eksponatima vezanima uz legende iz sportskog života u Njemačkoj. Kuća slave je projekt o prošlosti, sadašnjosti ali i budućnosti njemačkog sporta.
Umjesto nacizma - anglizmi!
Incijatori Hall of Famea slijede časne ciljeve: oni ne žele da se izgubi sjećanje na značajne trenutke iz stoljetne povijesti njemačkog sporta i glavnih protagonista. Hans Wilhelm Gäb, predsjednik Nadzornog odbora Zaklade njemačkog sporta koja, ponajviše financijski, pomaže u razvoju sporta i sporataša, kaže kako su inicijatori Kuće slave "na umu imali ponajprije slavnu prošlost sporta u zemlji, ali i da su se bojali nacionalističkih i patetičnih pojmova koji su pratili njemački sport u prvoj polovici 20. stoljeća". Strahovi su konkretno bili vezani uz razdoblje nacističke diktature, koja je sport zlorabila u svoje svrhe, šireći kult "nepobjedivog arijevskog sportaša i vojnika". Stoga su se tvorci ideje Kuće slave odlučili za korištenje anglizama.
Jezični problemi vezani uz njemačku Hall of Fame su drugorazredni. Veći su problem biografije nekih bivših zvijezda. Uz živuće idole poput nogometaša Franza Beckenbauera ili skijašice Rosi Mittermaier, "stanovnici" Kuće slave su i sporne osobnosti: na primjer nekadašnji jahač Josef Neckermann. On je kao poduzetnik za vrijeme Hitlerova režima profitirao od nacističke politike oduzimanja vlasništva židovskih Nijemaca. Da Njemačka iz tog vremena ima i politički "čistih" sportaša pokazuje primjer bivšeg hrvača i komunista, pripadnika njemačkog pokreta otpora, Wernera Seelenbindera. Njega su nacisti ubili 1944. Po Seelenbinderu su kasnije diljem DDR-a nazivane ulice, škole i sportska borilišta, a u Zapadnoj Njemačkoj on se doslovce izgubio iz kolektivnog sjećanja.
(Ne)sporni kriteriji
Slično kao i kod nedavnog otvaranja Kuće slavnih u Splitu, i oko njemačke verzije Hall of Famea najviše se diskusija vodilo oko kriterija po kojima su izabirani pojedini sportaši. Povjesničar Thomas Mergel s Humboldtova sveučilišta u Berlinu na primjeru nekadašnjih njemačkih sportskih dužnosnika Willija Daumea, nogometnog trenera Seppa Herbergera i trenera dresure Josefa Neckermanna pojašnjava kako kreiranje tih kriterija nije nimalo jednostavno: "Ljudi popu Daumea i Herbergera bili su članovi nacističke stranke NSDAP. Neckermann je profitirao od oduzimanja židovskog vlasništva od strane Hitlerovog aparata. A upravo su te tri osobnosti kasnije postale simbolične figure, odnosno pravi idoli njemačkog sporta."
Neki kritičari ne razumiju zašto je među 40 sportaša izabranih u Kuću slave samo jedan jedini iz DDR-a: radi se o plivaču Rolandu Matthesu. Na pitanje zašto u Kući dominiraju zapadni sportaši, "istočnjak" Matthes pretpostavlja da članovi žirija (sa zapada Njemačke) vjerojatno nisu ni poznavali legende DDR-ovskog sporta. A njih je bilo jako, jako puno, dodaje četverostruki olimpijski pobjednik, na primjer Katharina Witt.
"Ovo je tek početak"
Lista osobnosti u Kući slave ionako nije konačna, tvrde i sami inicijatori te ideje. Dvostruka osvajačica zlata na Olimpijskim igrama, skijašica Rosi Mittermaier vjeruje kako će se u Hall of Fame uskoro naći i druge njemačke sportašice, poput gotovo zaboravljene osvajačice Wimbledona Cilly Aussem: "Ovo je tek početak."
Na svečanosti otvaranja njemačke Kuće slave u Berlinu nije zaobiđena ni Olimpijada u Pekingu. Prisutne sportske legende usprotivile su se bilo kakvim političkim uplitanjima u olimpijske vode, znači indirektno i mogućem bojkotu Igara u Kini zbog politike koju Peking provodi na Tibetu. "Sport je prevelik, prelijep i isuviše vrijedan da bi patio zbog tih nesuglasica", kazao je Günter Winkler, nekadašnji jahač i osvajač nekoliko olimpijskih odličja između 1954. i 1972. godine.