Kuba bez Fidela Castra
19. veljače 2008Oglas
Castro ne odlazi zato što je možda uvidio da je došlo vrijeme za nove ljude, zato što misli da bi Kubi dobro došla promjena na kormilu države - ne, Fidel Castro se povlači zbog zdravstvenih razloga. Već je 18 mjeseci teško bolestan i tek je bolest zaustavila vječnog revolucionara te ga natjerala da državničke poslove prepusti svom mlađem bratu Raulu. Fidel Castro se borio i bunio od malih nogu: prvo protiv svog oca, vlasnika plantaža, koji je izrabljivao svoje radnike. Zatim protiv diktatora Batiste koji je izrabljivao cijelu zemlju. I konačno, desetljećima, protiv SAD-a i CIA-e koja ga je u više navrata htjela ukloniti i srušiti komunistički režim na Kubi.
"Domovina ili smrt"
Castro je 1953. ušao u legendu napadom koji je izvršio na drugu najveću vojarnu Batistinog režima sa samo 113 skromno naoružanih pobunjenika - akcija je propala, ali je Castro preživio. 1958. se iz Meksika tajno vraća na Kubu - s 20 kompanjona počinje gerilski rat protiv Batiste - i preživljava. Preživljava i desetke atentata - prema službenim navodima - njih 600. To je svojevremeno komentirao riječima: "Kako nisu imali sreće, uspjeha, sada me proglašavaju teško bolesnim i mrtvim. Imam samo jedan ozbiljan problem s tim: kada jednog dana budem stvarno mrtav, nitko mi neće vjerovati."
Duhoviti šarmer
Priča se da su ga žene voljele. Muškarci su ga slijedili, barem oni siromašniji. Oni bogatiji, elita, napustili su zemlju odmah nakon revolucije i pobjegli u Sjedinjene Države. Najkasnije 1961. kada je Castro definitivno antifašističku revoluciju prekrstio u socijalističku, a sebe proglasio marksistom i lenjinistom - što u početku uopće nije bio. "Ovo je socijalistička i demokratska revolucija malih ljudi, vode je mali ljudi za male ljude. I mi smo spremni dati život za tu socijalističku revoluciju. Radnici i seljaci, muškarci i žene, zakunite se da će te je braniti do zadnje kapi krvi", pozivao je tada kubanski narod. Od imućnog sina jednog veleposjednika postao je komunistički vođa koji će četiri desetljeća kasnije vladati kao dinosaurus svoje vrste, i nakon što se raspadne istočni blok.
SAD - smrtni neprijatelj
Za Castrovog mandata u Bijeloj kući se izmijenilo deset različitih predsjednika - na kraju je ostao državnik s najduljim predsjedničkim stažem na svijetu. Sjedinjene Države i nakon svih godina ostaju njegov najljući neprijatelj koji mu se počeo zamjerati davne 1961. napadom u Zaljevu svinja i embargom koji je Kennedy uveo godinu dana kasnije. Za sve ih je krivio: za gospodarske probleme Kube, za nestašicu struje, za derutne gradove, za siromaštvo u zemlji. Tko se usudio to dovesti u pitanje, morao je računati s velikim zatvorskim kaznama. One koji misle drukčije, Fidel maximo nikada nije trpio. Imao je apsolutnu moć koju je iskoristio da bi svom narodu osigurao osnovnu zdravstvenu skrb, obrazovanje i dovoljno namirnica da ne gladuju, ali im podario i diktaturu, totalitarni režim, jednoumlje i - svu silu parola!
"Domovina ili smrt"
Castro je 1953. ušao u legendu napadom koji je izvršio na drugu najveću vojarnu Batistinog režima sa samo 113 skromno naoružanih pobunjenika - akcija je propala, ali je Castro preživio. 1958. se iz Meksika tajno vraća na Kubu - s 20 kompanjona počinje gerilski rat protiv Batiste - i preživljava. Preživljava i desetke atentata - prema službenim navodima - njih 600. To je svojevremeno komentirao riječima: "Kako nisu imali sreće, uspjeha, sada me proglašavaju teško bolesnim i mrtvim. Imam samo jedan ozbiljan problem s tim: kada jednog dana budem stvarno mrtav, nitko mi neće vjerovati."
Duhoviti šarmer
Priča se da su ga žene voljele. Muškarci su ga slijedili, barem oni siromašniji. Oni bogatiji, elita, napustili su zemlju odmah nakon revolucije i pobjegli u Sjedinjene Države. Najkasnije 1961. kada je Castro definitivno antifašističku revoluciju prekrstio u socijalističku, a sebe proglasio marksistom i lenjinistom - što u početku uopće nije bio. "Ovo je socijalistička i demokratska revolucija malih ljudi, vode je mali ljudi za male ljude. I mi smo spremni dati život za tu socijalističku revoluciju. Radnici i seljaci, muškarci i žene, zakunite se da će te je braniti do zadnje kapi krvi", pozivao je tada kubanski narod. Od imućnog sina jednog veleposjednika postao je komunistički vođa koji će četiri desetljeća kasnije vladati kao dinosaurus svoje vrste, i nakon što se raspadne istočni blok.
SAD - smrtni neprijatelj
Za Castrovog mandata u Bijeloj kući se izmijenilo deset različitih predsjednika - na kraju je ostao državnik s najduljim predsjedničkim stažem na svijetu. Sjedinjene Države i nakon svih godina ostaju njegov najljući neprijatelj koji mu se počeo zamjerati davne 1961. napadom u Zaljevu svinja i embargom koji je Kennedy uveo godinu dana kasnije. Za sve ih je krivio: za gospodarske probleme Kube, za nestašicu struje, za derutne gradove, za siromaštvo u zemlji. Tko se usudio to dovesti u pitanje, morao je računati s velikim zatvorskim kaznama. One koji misle drukčije, Fidel maximo nikada nije trpio. Imao je apsolutnu moć koju je iskoristio da bi svom narodu osigurao osnovnu zdravstvenu skrb, obrazovanje i dovoljno namirnica da ne gladuju, ali im podario i diktaturu, totalitarni režim, jednoumlje i - svu silu parola!
Oglas