Kršćanski svetac rodom iz Turske
6. prosinca 2009Zaštitnik pomoraca, djece, djevojaka, siromaha, studenata, pekara, ribara, zatvorenika, putnika i mnogih gradova širom svijeta, Sveti Nikola je navodno već kao novorođenče bio izuzetno bogobojazan – toliko da je "odbijao piti majčino mlijeko na dane posta“.
Kasnije je jednom siromašnom susjedu pomogao udati kćer i to tako da mu je kriomice ubacio zlatnike kroz dimnjak kuće. Kako su se na ognjištu sušile čarape, novčići su upali ravno u njih. Iz ove se legende, kojih ima nebrojeno mnogo, kasnije počela širiti tradicija darivanja na blagdana Svetog Nikole, 6. prosinca kao i tradicija Djeda Mraza.
Nije želio postati biskupom
Ono što se o životu ovog možda najpopularnijeg i najpoznatijeg kršćanskog sveca doista sa sigurnošću može samo reći jest da je rođen između 255. i 270. godine u Patari u Maloj Aziji. Nakon smrti roditelja, za malog Nikolu se brinuo njegov stric, biskup u gradu Miri i zahvaljujući kome je i sam postao svećenikom. Ali nije imao ambicija naslijediti ga i na položaju biskupa - mada se to od njega očekivalo. Zato nakon smrti strica, Nikola odlazi u Palestinu gdje u siromaštvu i samoći provodi dugi niz godina. Tek nakon smrti stričeva nasljednika, vraća se u domovinu i ovoga puta pristaje prihvatiti mjesto i dužnosti biskupa katoličke crkve. Međutim i dalje je pomagao siromašnima, ozdravljao bolesne, prije svega djecu te ga se stoga štuje kao zaštitnika onih najmlađih.
Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav "prema bližnjem“, postio i meditirao. Umro je 6. prosinca 327. godine a tijelo mu je zbog ondašnjih turskih osvajanja preneseno u talijanski grad Bari.
Običaj štovanja Svetog Nikole, u međuvremenu se u raznim verzijama od 17. stoljeća širi u gotovo cijelom svijetu. U Hrvatskoj ova tradicija seže iz daleke prošlosti. Donio ju je jedan mornar kojem je navodno upravo Sveti Nikola spasio život na otvorenom i olujnom moru.
Autor: Ž. Telišman
Odg.ured: A. Šubić