Krijumčarenje migranata kroz Bugarsku

"Jednoga dana sam zaradio 2.400 eura", priča Asif i dodaje kako cijena u principu varira "između 600 i 900 eura". Sjedeći u vrtu pored džamije u Sofiji gdje se mnoge obitelji spremaju za put sa svim što posjeduju u plastičnim vrećicima i ruksacima na leđima, Asif priča svoju životnu priču krijumčara. 25-godišnji Asif je iz Afganistana, a prošle godine se počeo baviti krijumčarenjem ljudi između Bugarske i Srbije.

Krijumčarenje ljudi u Bugarskoj je stalno prisutno, ali u ljetnjim mjesecima biznis je puno isplativiji. Po lijepom vremenu je, naime, mnogo lakše proći kroz šume na granici sa Srbijom. Asif kaže da u Bugarskoj radi oko pet mjeseci. "Sada se moram vratiti u Italiju. U toj zemlji se obrađuje moj zahtjev za azil, tako da ne smijem dugo ovdje ostati", govori Asif za DW na savršenom talijanskom.

Negostoljubiva zemlja

Njega su za ovaj posao regrutirali u Milanu. Njegovim šefovima je bio potreban netko tko govori dari, zbog toga što u posljednje vrijeme kroz Bugarsku prolaze mahom afganistanski migranti. U toj zemlji se migranti pak suočavaju s konstantnim ksenofobičnim napadima desničarskih grupa, a Bugarska slovi za jednu od najnegostoljubivijih zemalja Europe. No ruta kroz Bugarsku je i najjeftinija na putu prema Njemačkoj ili Francuskoj gdje se mnogi nadaju da će naći posao i omogućiti ostatku obitelji da im se pridruži.

I Asif je ostavio svoju obitelj u Afganistanu. Njegov otac i brate rade u jednoj dobrostojećoj tvornici, a on je kao 14-godišnjak poslan na školovanje u Veliku Britaniju. Međutim, ubrzo odustaje od školovanja i počinje ilegalno putovati Europom zahvaljujući prijateljima koje je upoznao na Siciliji i u Milanu. "Živio sam jedno vrijeme i u Rusiji. Jednoga dana sam popio previše i potukao se, zbog čega sam šest mjeseci sjedio u zatvoru."

Asif gleda oko sebe, njegovi kolege ga gledaju s druge strane parka, a komunikacija se odvija pogledima i jedva primjetnim klimanjem glavom. Ponekad mu netko od njih priđe i pita što da radi. Park je zapravo ured na otvorenom: krijumčari okupljaju ljude koji žele preko noći napustiti Bugarsku i prijeći u Srbiju. Kada dođe vrijeme, uzimaju taksi koji ih vozi do kamiona. Bugarski vozači ih dovoze u blizinu granice, odakle idu dalje uz pomoć GPS uređaja.

Bugarske vlasti i policija su svjesni svega što se događa. Bilal, krijumčar poput Asifa, slobodno ulazi u izbjeglički kamp Voena rampa i izlazi iz njega. On se nalazi 20 minuta od Sofije. Bilal parkira svoj crni mercedes ispred ograde kampa odmah do policijskog automobila, dok policajac drjemucka. Na njega nitko ne obraća pozornost osim tražitelja azila koji od njega traže da im organizira nastavak putovanja.

No, mnogi migranti zapnu u Bugarskoj bez ikakve šanse da napuste zemlju dok ne prikupe dovoljno novca kojim bi platili krijumčare. Pa čak i ako im pođe za rukom prijeći granicu i stići do zapadne Europe, riskiraju da ponovo budu vraćeni u Bugarsku. Jer, u Bugarskoj su im uzeti otisci prstiju, a prema Dublinskom sporazumu zemlja u koju su migranti stupili na treritorij EU-a je odgovorna za obradu njihovih zahtjeva za azil.

"Cijene kao u zabavnom parku"

"Mlađi od 10 godina plaćaju pola cijene, kao u zabavnom parku", priča smijući se. "Ima ovdje mnogo 12-godišnjaka koji plaćaju punu cijenu. Ponekad imamo klijente koji plate toliko da ih vozimo pojedinačno automobilima. Ali, ipak mahom to radimo u grupama od 20-30 osoba. Zavisi od toga koliko su u mogućnosti platiti. Što više plate, to je manja grupa. Jer, znaš, i ja imam fiksne troškove koje moram pokriti."

U godišnjem izvještaju Amnesty Internationala za 2015. stoji da su "nevladine organizacije izvjestile kako ljudi koji traže međunarodnu zaštitu i koji pokušavaju legalno ući u Bugarsku na graničnim prijelazima te zemlje bivaju odbijeni". Zbog toga su migranti ostavljeni na milost i nemilost krijumčarima.