Kraj svih iluzija u Mijanmaru

2011. godine je počeo demokratski proces otvaranja u Mijanmaru. Jedno pitanje je pri tome bilo u centru pažnje: koliko moći će se vojska odreći?

Bilo je skeptika koji nisu vjerovali generalima i vidjeli su samo vojnu dikataturu pod maskom demokracije. A bilo je i optimista koji su vidjeli novi početak i šanse za demokratizaciju.

Početni napredak...

Na početku su bez sumnje prevladali pozitivni znakovi. Vojska pod vodstvom bivšeg generala i reformski predsjednik Thein Sein su ozbiljno mislili kada je riječ o otvaranju zemlje. Aung Sann Suu Kyi je puštena iz kućnog pritvora, brojni uhapšeni političari Nacionalne lige za demokraciju (NLD) također. Ograničavanje slobode medija je bilo smanjeno.

Na parlamentarnim izborima 2015. godine NLD je izborio preokret. Vojska i njena stranka, Union Solidarity i Development Party (USDP) su prihvatile pobjedu NLD-a. Rizik je bio mali jer vojska je shodno Ustavu kontrolirala četvrtinu svih mjesta u svim parlamentima i ministarstvo za obranu, osiguranje granica i unutarnje poslove. Bilo je također naznaka da je vojska spremna na kompromise.

...zatim povratak unatrag

NLD, koji je dobio na izborima je izmanervirao vojsku i postigao to da Aung San Suu Kyi postane državna vijećnica, jedna vrsta premijerke. Funkcija je to koja nije predviđena Ustavom. Arhitekt tog šahovskog poteza, pravnik Ko Ni, je kratko nakon toga ubijen nasred ulice u Yangonu. Počinitelj je doduše uhićen, no o tome tko je bio organizator nikada nije bila provedena istraga. Ipak vrlo je moguće da je vojska poslala poruku NLD-u: Ne izazivajte nas! Vojska, koja sebe vidi kao jamca stabilnosti i jedinstva zemlje, nije željela prihvatiti da netko drugi određuje pravila igre.

Ipak NLD je ostao na kursu konfrontacije. Umjesto da se bavi reformama koje bi koristile stanovništvu stranka je investirala puno energije u ustavne promjene, koje su imale manje šansi za uspjeh. Ipak njih je vojska mogla spriječiti.

Odnos između Aung San Suu Kyi i Min Aung Hlainga, vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, se vidljivo pogoršavao. Tu nije promijenio ništa ni sporni nastup pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, gdje je ona branila zemlju od optužbi za genocid na Rohinjama, a time branila i vojsku.

Prijelomna tačka izbori

Na posljednjim izborima u studenome 2020. godine Aung San Suu Kyi i Nacionalna liga za demokraciju (NLD) su osvojili 83 posto glasova i time ponovo uvjerljivu pobjedu. Vojska je sumnjala u ispravnost izbora i podigla optužbu za izborne malverzacije. Izborna komisija, koju je uspostavila civilna vlada, je odbacila optužbe. Vojska je podnijela tužbu Vrhovnom sudu.

No vojska je sada izvela puč i želi preuzeti upravljanje zemljom na godinu dana kako bi između ostalog reformirala Izbornu komisiju. Puč je obrazložen člankom 417. Ustava koji dozvoljava vojsci preuzimanje vlasti ako je ugrožena suverenost ili jedinstvo zemlje. Vojska smatra da ima pravo na to. No puč se svodi na paradoksalnu formulu: vojska je morala ukinuti demokraciju da bi je spasila.

Početno pitanje koliko se moći vojska spremna odreći je time dobilo odgovor: ni malo.