Kosovo: Ljubav preko granica i zidova

Na samo nekoliko koraka od Sveučilišta u Prištini, 25-godišnja Suzana M. iz Novog Sada i njezin vršnjak Gent S. iz Uroševaca na Kosovu, s puno ljubavi su uredili svoj mali dom. Skoro dvije godine su par. Njihova priča je priča o ljubavi koja se u obje zemlje danas čini nezamislivom. Put do tamo Suzanu je vodio gotovo kroz cijeli Balkan.

Upoznali su se u svibnju 2021. godine u Rijeci, u Hrvatskoj. Tijekom raspusta, Suzana je tamo radila kao konobarica, a Gent na građevini. Jednog dana Suzana je s kolegicama otišla na plažu. Par koraka dalje sjedio je Gent. Dopao joj se. Sa svojom smeđom kosom i očima djelovao joj je nekako drugačije, posebno. I Gent je odmah zapazio visoku, vitku Suzanu s dugom, tamnoplavom kosom. I ona je njemu djelovala posebno. Kada su im se pogledi sreli, Gent je skupio hrabrost, prišao Suzani i pozvao je na sladoled.

Suzana se prisjeća: „Obično nikada ne bih prihvatila takav poziv, jer su me roditelji tako odgojili, ali kolegice su me nagovorile da odem.“ Počeli su razgovorati. Odmah su otkrili da im je zajedničko to da oboje odbacuju diskusiju i predrasude o etničkoj pripadnosti. Nakon razgovora na sladoledu, uslijedili su mnogi drugi susreti. „Otpočetka mi se sviđao“, kaže Suzana. „Pošten je i dobrodušan čovjek."

Najprije suzdržanost, onda simpatije

Suzana kći jedinica srpskih roditelja. Rođena je u Bosni i Hercegovini. Nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji, obitelj je preselila u Novi Sad, u kojem pored Srba žive i Mađari i Rumunji i pripadnici drugih nacionalnosti. Suzanini roditelji su željeli živjeti u multietničkom i multikulturalnom okruženju. „Nije slučajno što se zovem Suzana. Roditelji nisu htjeli da mi daju tipično srpsko ime“, kaže ona.

Gent je odrastao kao drugi sin u albanskoj obitelji u Uroševcu, na jugu Kosova. Rano je stupio u kontakt s drugim nacionalnostima i vjerama, jer je njegova obitelj imala prijatelje iz Bugarske, ali i neke daleke rođake koji nisu muslimanske vjere.

Ali i pored toga, prisjeća se Gent, njegov otac je imao problem kada mu je sin prvi put pričao o Suzani. Bračni partneri koji nisu Albanci nerado su viđeni u tradicionalnim albanskim obiteljima. Uz to, očevi su glave obitelji i Gent je mogao biti izbačen iz kuće. „Otac me je pitao zašto djevojka iz Srbije, kada u Uroševcu ima na tisuće Albanki“, priča Gent. Usudio se i Suzanu upoznati s roditeljima. Suzdržanost je nestala, Suzana je osvojila njihove simpatije.

Zadiviti djevojku skupim automobilom

Upoznavanje Albanaca na Kosovu obično izgleda drugačije. Tijekom ljetnih i zimskih raspusta, mnogi kosovski mladići koji žive u inozemstvu dolaze „kući“ brzim automobilima, kako bi zadivili djevojke. Upoznaju ih i možda stupe u brak s njima. Taj ritual u glavnom gradu Kosova je poprimio tolike razmjere da je poznato šetalište s mnogo kafića i restorana često blokirano u jednom smjeru – zbog prevelikog broja automobila s njemačkim i švicarskim registarskim pločicama.

Gent je drugačije socijaliziran – mnogo konjskih snaga za njega je nebitno. Štoviše, on ni nema automobil. „Naučio sam promatrati je li čovjek dobar ili loš, kakav mu je karakter. To i samo to mi je važno. Suzana mu se dopala od samog početka. „Svidjela mi se jer je bila vrlo iskrena i s njom se može razgovarati o bilo čemu“, kaže Gent.

Nacionalističko zlo

U jugoslavensko vrijeme, albansko-srpski brakovi nisu bili uobičajeni, ali nisu bili ni nešto sasvim neobično, jer su vjerske i etničke barijere u velikoj mjeri bile uklonjene. Odavno je to bilo. Dvije države trenutno međusobno ne priznaju čak ni dokumente.

Zlo je uzelo maha kada je Slobodan Milošević od sredine osamdesetih postao sve moćniji u Srbiji i zatim postao predsjednik te jugoslavenske republike. Vodio je sve veću nacionalističku i antialbansku politiku, ograničavao prava albanske manjine, a zatim i ukinuo autonomni status pokrajini Kosovo i Metohija, koja je tada bila integralni dio Srbije.

Tijekom devedesetih godina, sve ozbiljnije kršenje ljudskih prava kosovskih Albanaca od strane srpske države završilo je ratom na Kosovu 1998/99. godine. Milošević je kasnije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu optužen za ratne zločine na Kosovu, ali je umro prije izricanja presude.

Iako je rat završen prije 23 godine, između Srbije i Kosova još uvijek nema mira. Neriješeni problemi, kao što su međusobno priznavanje automobilskih registarskih pločica brzo podignu tenzije do točke zveckanja oružjem.

Prijatelji nisu okrenuli leđa

Suzana i Gent nemaju veze s tom političkom bukom i društvenim predrasudama. „Nas prošlost nije zanimala, mi gledamo samo u budućnost“, kaže mirno Gent. Suzana dodaje: „Nemamo ni televizor, jer ne možemo razlikovati propagandu od vijesti.”

Suzana je u Srbiji počela studirati pravo. Ali nakon što je upoznala Genta nije htjela razdvajati se od njega i preselili su u Prištinu. Gent i dalje radi na građevini, Suzana studira balkanistiku. Riječ je, kaže, o smjeru sa širokim spektrom. Nakon što diplomira može raditi kao savjetnica, docentica ili prevoditeljica.

Otkako su zajedno, Gent i Suzana i dalje imaju stare prijatelje. Samo nekolicina im je okrenula leđa, kada su čuli za njihovu srpsko-albansku ljubav. Mnogi prijatelji su iz drugih zemalja i nemaju ništa protiv jedne takve veze.

"Sebe trebaju vidjeti kao ljude"

Ipak, Suzana je oprezna ili, kako kaže, „uviđavna“. Još uvijek ne govori albanski. U svakodnevnom životu, na primjer u kupovini, govori engleski. Nema problema u Prištini, jer tamo živi puno stranaca i trgovci su se već navikli na engleski. „Do sada nisam imala nikakvih problema“, kaže Suzana. „Ali i ja sam vrlo oprezna. Izbjegavam recimo mjesta na kojima su ljudi doživjeli velike ratne patnje."

Ni Gent ne vjeruje da će Suzana u Prištini doživjeti neugodnosti. Ali boji se neugodnosti koje bi njegova obitelj mogla imati kada njegova veza sa Srpkinjom postane javna. Zato njih dvoje u javnosti ne govore da su albansko-srpski par i ne žele da im se objavljuju prezimena.

Njihov stan u Prištini je malen – jedna soba s kuhinjom i kupaonica. Gent i Suzana se puno smiju. Sanjaju da imaju puno djece i da postanu velika obitelj. Važno im je da im djeca otpočetka rastu trojezično, s albanskim, srpskim i engleskim jezikom. „Ne želimo da se naša djeca identificiraju s bilo kojom nacijom ili etničkom skupinom", kažu Suzana i Gent. „Želimo da sebe vide kao ljude."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu