Kosloduj - bugarska tempirana nuklearna bomba

Za razliku od Rumunjske, Bugarska je uspjela, te je krajem lipnja u Bruxellesu na završnoj konferenciji ispunila sve kriterije i zaključila sva poglavlja pregovora s Europskom Unijom o članstvu. Najvažniji kriteriji su konkurentno tržišno gospodarstvo, reforma zastrajelog pravosudnog sustava te vojske, zatim zakonska regulativa zaštita manjina i prilagodba zakonskih tekstova europskim pravnim normama. Sve to bilo je povezano s mnogo posla, ne samo za Bugarsku već i za Güntera Verheugena, povjerenika zaduženog za proširenje Unije prilikom brojnih radnih posjeta Bugarskoj kada je poneki puta morao žesto udariti šakom o stol. Sve to je bilo prilično teško. Posebno kontroverzno pitanje za budućnost bila je zloglasna nuklearka Kosloduj na Dunavu.

Nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine stručnjaci su kontrolirali sve atomske centrale takvog tipa u Europi. Veliku pozornost izazvao je prilog u njemačkom tjedniku “Stern” u kojem piše kako su stručnjaci daleko iza sedam gora i sedam dola Jugoslavije, u donjem toku Dunava koji teče granicom od 400 kilometara između Bugarske i Rumunjske - naišli na nuklearnu tempiranu bombu. Radi se o bugarskoj nuklearki u Kosloduju sa starim kompjuterskim programima i u vrlo lošem arhitektonskom i tehničkom stanju.

U međuvremenu su ugašene dvije najstarije i time najopasnije komore za sagorijevanje od ukupno šest. Europska Unija time nije zadovoljna. Bruxelles traži da do ulaska Bugarske u Uniju budu ugašene još dvije komore.

Što se tiče bugarske strane, kako prenosi Dragomir Ivanov, urednik bugarskog lista “Dnevnik”, Kosloduj nije samo energetsko već i političko pitanje: “S jedne strane problem budućnosti nuklearke Kosloduj Bugarska socijalistička stranka koristi kao najvažniji instrument predizborne kampanje - što je izravno povezano s nekoliko nacionalnističkih tendencija u današnjoj politici. S druge pak strane Kosluduj koristi sve više nacionalističkih igrača koji vrlo žestoko igraju na kartu ove nuklearke”.

Politička rasprava koja se rasplamsala oko atomske centrale u Kosloduju mogla bi se opisati ovako: Stranke nasljednice komunista koje su prateći ruski primjer ovim gigantskim industrijskim projektom namjeravale usaditi u Bugare osjećaj nacionale svijesti, sada se igraju sa strahovima svojih građa upozoravajući ih da bi se mogli naći u dugoj i hladnoj bugarskoj zimi bez struje i grijanja. Desno političko krilo pak ukazuje kako bi nastavak dostave atomskog materijala i uklanjanje nuklearnog otpada produžilo bugarsku ovisnost o Rusiji, čime bi se otežalo priključenje zemlje Europskoj Uniji.

Istina je da Kosloduj trenutno još uvijek pokriva 60 posto bugarskih energetskih potreba, premda postoje alternativni izvori energije, no oni se nalaze tek u pripremama i izgradnji.

“Smatram da budućnost bugarskog energetskog sektora leži u modernizaciji ostalih tipova elektrana, prije svega onih na vodu i ugljen. Realno je ubuduće povećati udio izvora energije s ta dva sektora, a smanjiti udio nuklearne energije s trenutnih 60 na 30 posto”, kaže Ivanov.

Međutim, vrlo je čudno da ni lijevo niti desno krilo ne razmišlja o napuštanju nukelarne energije. Trenutna lijevoliberalna vlast u Bugarskoj pokorila se zahtjevima iz Bruxellesa, ali najvjerojatnije uz pomoć jedne kanadske tvrtke namjerava 300 kilometara istočno i nizvodno na Dunavu završiti nuklearku koja tamo nedovršena stoji već 20 godina.

Razlog tome da ovakve namjere u pučanstvu ne nailaze na nikakva protivljenja i sumnje leži u činjenici da niti 15 godina nakon političkog preokreta bugarska inteligencija vjeruje u napredak i tehniku. Za njih nukelarna energije ne predstavlja nepredvidljiv rizik u budućnosti već naprotiv, ona predstavlja simbol tradicionalno snažnih bugarskih napora na području inženjerstva, matematike i informatike. Malo kome je poznata činjenica da je među zemljama Istočnog bloka Bugarska bila zemlja broj jedan za proizvodnju i dostavu hardwarea i softwarea.

Vrlo je sporno je li se novac namijenjen za modernizaciju Kosloduja ili izgradnju novog reaktora ulaže zaista tamo gdje je napotrebniji: Prilikom radova na održavanju kanala za dostavu energije utvrđeno je da su oni u tako lošem stanju te da se primjerice oko 80 posto energije izgubi na putu do konačnog potrošača.

“To je vrlo važno pitanje - modernizacija spomenutih poduzeća koja dostavljaju električnu energiju. Mi u Bugarskoj proizvodit ćemo mnogo električne energije. Istodobno se to ne koristi učinkovito, jer imamo velike gubitke prilikom opskrbe i dostave energije”, kaže urednik bugarskog “Dnevnika Ivanov.

Sve to objašnjava ogromne troškove koji pogađaju prije svega bugarska domaćinstva. Kada bi bugarska vlada doista nešto htjela učiniti za svoje građane, a ne samo obavljala poslove u milijardskim iznosima, u kojima svi sudionici ponešto izdvoje za vlastiti džep, tada bi krenula od slijedećeg: renovirala bi kablove, dalekovode i cijevne sustave. Tada Bugari više ne bi pustili niti suzu za nuklearkom u Kosloduju.