Koncerne i dalje nije briga za prirodu

Milijuni tona nafte koje istječu iz oštećene naftne platforme kojom je upravljao koncern BP su tek kapljica u moru zagađivanja okoliša i sustavne i beskrupulozne eksploatacije prirodnih dobara koju provode najveći svjetski koncerni. U najnovijoj studiji ureda Ujedinjenih naroda za okoliš UNEP mora se konstatirati kako se prirodni kapital još uvijek "uništava u velikom stilu" i kako nema baš nikakve promjene u poslovnoj politici svjetskih koncerna.

Achim Steiner, predsjednik ureda Svjetske organizacije za okoliš, ukazuje kako tek svaki četvrti od 1100 managera koji upravljaju svjetskim koncernima, uopće razmišlja o tome kako bi izumiranje neke životne vrste ili nestanak neke ekološke cjeline, moglo utjecati na poslovanje tvrtke za koju radi. Samo dva od 100 najvećih koncerna je u svoj program uvrstilo i skrb za okoliš i održavanje ekoloških sustava. "U mnogim koncernima još uvijek vrijedi mišljenje kako su prirodna bogatstva beskonačna! Pri tome svi mi moramo na žalost utvrditi kako to nipošto nije točno", ukazuje Steiner.

Život izumire 100 puta brže od "normalnog"

Zagađivanje zemlje, vode i zraka je samo jedan od čitavog niza problema. Već i monokulturne nasade takozvanih "korisnih" biljaka čine nesagledivu štetu za okoliš, a tu još dolaze i grube intervencije u prirodu. Još uvijek se svake godine krče šume koje bi po površini mogle prekriti čitavu Hrvatsku, svugdje nestaju močvare, a rijeke se guraju u betonska korita. U potrazi za blagom pod zemljinom površinom se mijenjaju čitavi krajobrazi i pretvara ih se u beživotnu pustinju. Tek rijetko lokalni zakoni sile koncerne da barem donekle saniraju ono što su uništili. Jer šteta koju tako čine bi se mogla procijeniti na bilijun i 700 milijardi eura svake godine - što odgovara otprilike BDP-u jedne Rusije, a u najgorem slučaju za spas okoliša ne plaćaju koncerni, nego porezne platiše.

Za mnoge životinjske vrste više ne pomaže niti nikakav novac: svakog dana izumire i do 130 biljnih i životinjskih vrsta, što je stotinu puta brže nego što bi se to dogodilo prirodnim putem evolucije. 2002. su se okupili predstavnici 192 država na summitu u Johanesburgu gdje su se dogovorili da će "globalno, regionalno i nacionalno" usporiti proces odumiranja bioloških vrsta. Osam godina kasnije UNEP mora konstatirati: postalo je samo još gore.

Autor: A. ŠubiĆ (sz)

Odg. ur.:N.Kreizer