Kompliciran odnos Njemačke prema Siriji
14. ožujka 2021
Protekli mjesec Njemačka je postala prva država na svijetu koja je vodila sudski proces i osudila bivšeg suradnika zloglasne sirijske Vojne obavještajne službe u skladu s međunarodnim pravom. Presuda je izrečena nakon višemjesečnog svjedočenja o sustavnim kršenjima ljudskih prava u Siriji, još uvijek vrlo opasnoj zemlji.
Neposredno prije toga, Njemačka je dospjela na naslovnice kao prva europska sila, koja je odlučila proglasiti situaciju u Siriji dovoljno sigurnom, kako bi Sirijce, koji su u Njemačkoj potražili utočište, mogla vratiti u njihovu zemlju.
Oba događaja pokazuju koliko je kompliciran odnos Njemačke sa Sirijom u kontekstu oko 800.000 sirijskih tražitelja azila, koji su deset godina nakon sirijske revolucije i arapskog proljeća, u Njemačkoj pronašli svoj novi dom.
Sustavni napadi na civile
Suci Višeg zemaljskog suda u Koblenzu osudili su 24.2. Eyada A. (naslovna fotografija) na četiri i pol godine zatvora zbog pomaganja i podržavanja zločina protiv čovječnosti u 30 slučajeva. Suđenje još nije završeno. Pred sudom naime odgovara i stariji pripadnik Vojne obavještajne službe - Anwar R., bivši pukovnik koji je vodio istrage u Ogranku 251 - zloglasnom zatvoru i centru službi sigurnosti. Sudi mu se zbog sudjelovanja u zločinima protiv čovječnosti. Oni se sastoje od mučenja najmanje 4.000 ljudi između 2011. i 2012. Na temelju svjedočenja preživjelih Sirijaca utvrđeno je da se radilo o "opsežnom i sustavnom napadu na civilno stanovništvo", kako su u obrazloženju presude A. naveli suci u Koblenzu.
Suprotan smjer
I dok su suci na jugozapadu Njemačke satima saslušavali svjedoke i bilježili njihova svjedočenja o kršenju ljudskih prava od strane sirijskog režima, njemački političari su na drugim razinama vlasti donosili suprotne odluke.
U prosincu 2020. godine, pokrajinski ministri unutarnjih poslova dozvolili su da se poništi odluka o obustavi prisilnog povratka izbjeglica u Siriju. Takva odluka bila je na snazi od 2012. godine i produžavala se svakih šest mjeseci na sastancima njemačkih ministara unutarnjih poslova na saveznoj i pokrajinskoj razini. Koncem prošle godine, ovo „izuzeće od prisilnog vraćanja" je ukinuto. Time su ministri dozvolili da od 1. siječnja ove godine službeno prestane vrijediti dugogodišnja obustava deportacija u Siriju.
Zločince poslati natrag u Siriju?
Ta je odluka Njemačku učinila prvom europskom zemljom koja se složila da Sirijce, koji su bili zločinci ili su osuđeni u Njemačkoj, kao „opasne osobe" može poslati natrag u njihovu domovinu. U Njemačkoj trenutno ima 90-tak tih ljudi.
Ovakav epilog je „pukotina na brani", upozorila je njemačka organizacija za ljudska prava Pro Asyl nakon odluke ministara unutarnjih poslova iz prosinca 2020. Među organizacijama za zaštitu ljudskih prava postoji bojazan da će ova odluka “natjerati” Njemačku da obnovi diplomatske odnose sa sirijskom vladom. Tako bi Njemačka mogla biti prva velika europska sila koja je ponovo priznala vladu na čelu s Bašarom al-Asadom. Sirijski režim "postao bi društveno prihvatljiv", upozorio je Günter Burkhardt, šef Pro Asyla. "Jer bez diplomatskih odnosa, deportacije su nemoguće."
Političari, koji su se usprotivili odluci ministarske konferencije, opisali su je kao nerealnu i kao odluku koja udovoljava populistima i antimigrantski orijentiranim konzervativcima.
Kontakti su nastavljeni
„Iako je Njemačka zatvorila veleposlanstvo u Damasku 2012. godine, ona nikada nije potpuno prekinula odnose sa Sirijom", rekao je za DW Stefan Talmon, profesor na Institutu za međunarodno pravo Sveučilišta u Bonnu. Kao i većina drugih europskih država - osim Bugarske i Rumunjske - i Njemačka je zatvorila svoje veleposlanstvo u Damasku 2012. Međutim, kako ističe Talmon, još uvijek postoji Sirijsko veleposlanstvo u Berlinu i očito postoje kontakti na administrativnoj razini.
"To vam je poput štednjaka na plin. Plamen se može smanjiti ili pojačati. Trenutno je plamen još uvijek relativno mali, ali se u svakom trenutku može pojačati. Najviši plamen uključivao bi kontakte njemačkih i sirijskih političara", pojašnjava ovaj stručnjak za međunarodno pravo i dodaje kako Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu i dalje opisuje situaciju s ljudskim pravima u Siriji kao "katastrofalnu".
Populističke tendencije
Početkom ovog mjeseca njemački list Tageszeitung pitao je vlade njemačkih saveznih država, koje su odgovorne za deportacije, je li bilo takvih prisilnih povrataka ili se oni planiraju? Nije ih bilo, a neki državni službenici rekli su da ne misle da će se lokalni suci, koji moraju potpisati naloge za deportaciju, s tim složiti.
Pa kako onda objasniti ovako šizofrenu odluku u vezi sa Sirijom? "Ovdje su na djelu potpuno različite razine vlasti", pojašnjava René Wildangel, stručnjak za odnose EU s Bliskim istokom i bivši politički suradnik Europskog vijeća za vanjsko-političke odnose. "To nije kriza identiteta, nego rezultat činjenice da njemačka vlada ima različite institucije i organizacije s različitim perspektivama."
Odluke koje su donijeli ministri unutarnjih poslova na pokrajinskoj razini ne odražavaju nužno političke stavove na državnoj (saveznoj) razini, poput odluka njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, kaže René Wildangel za DW. "A ovo je izborna godina, i to ne samo na saveznoj razini", objasnio je, "pa možda populistička rasprava i nije toliko iznenađujuća". Neki političari, nastavlja on, "žele pokazati oštrinu - iako vjerojatno nikoga neće moći vratiti (u Siriju). To je prilično apsurdno".
Put naprijed
Povijesna presuda s procesa u Koblenzu, koji traje već gotovo godinu dana i još nije okončan, došla je iz drugog pravca. Nju je omogućilo ispreplitanje niza faktora: dolazak na tisuće potencijalnih svjedoka ratnih zločina u Njemačku 2015. godine, sirijski aktivisti i organizacije za ljudska prava koje rade s lokalnim pravnicima, jedinstveni njemački pravosudni sustav koji omogućava međunarodno krivično gonjenje i koji ima Odjel za istraživanje ratnih zločina koji je uključen u istrage o ratnim zločinima u Siriji od 2011.
Uz to, kako je novinarima na početku suđenja u Koblenzu pojasnio državni tužitelj Jasper Klinge, "naša historijska odgovornost znači da mi (Nijemci) moramo voditi ovakve procese, naravno u onoj mjeri u kojoj je to za nas moguće".
Vladavina zakona
Klinge sugerira da slučajevi poput ovog u Koblenzu zapravo predstavljaju razumniji put u pravcu stvaranja uvjeta za povratak izbjeglica iz Njemačke u Siriju, s kojom će Europa jednog dana uspostaviti diplomatske odnose.
"Svako zbližavanje s Damaskom ... trebalo bi ovisiti od konkretnih, političkih koraka koji bi se mogli provjeriti", napisala je Muriel Asseburg, suradnica Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. To se može pročitati u njezinom izvještaju iz srpnja 2020. u kojem se bavila mogućim pristupima obnove odnosa sa Sirijom. Ona naglašava "kako se mora ojačati vladavina zakona i ukinuti nekažnjavanje da bi se stvorile šanse za uspjeh".
Za Renéa Wildangela se podrazumijeva da "ako želite koherentnu politiku prema Siriji, morate voditi razgovore tako da obuhvatite sve fasete". "I to takve razgovore u kojima ćete dati ocjenu svih aktera i u kojima nećete, onako usput, žrtvovati stavove civilnog društva".