Komentar: Željezna kancelarka

Na trenutak se učinilo kako je rješenje na dohvat ruke. Bio je to trenutak u kojem je „procurila“ vijest da je u Bruxelles stiglo pismo grčkog premijera Alexisa Tsiprasa u kojem on u prenesenom značenju „polaže oružje“ i kaže „DA“ uvjetima koje su postavili vjerovnici. Moguće je čak i otkazivanje referenduma, moglo se čuti. Taj trenutak, u kojem se sve ponovno činilo otvorenim, u Berlinu je vrlo brzo „prohujao“.

Kočnicu je stisnuo savezni ministar financija Wolfgang Schäuble, i to prije nego što je počela rasprava u Bundestagu o stanju nakon što istekne program financijske pomoći Grčkoj. Drugi paket je okončan, više ne postoji, nema više paketa kojem Tsipras može reći „DA“, rekao je on. A onda je još dodao nešto što je bila uvertira u diskusiju u Bundestagu koja je uslijedila. O daljnjem postupku će se morati razgovarati pod „vrlo otežanim preduvjetima“, kazao je Schäuble.

Bez kompromisa po svaku cijenu

Ono što kršćansko-demokratski ministar financija, ali i savezna kancelarka, razumiju pod tim „otežanim preduvjetima“, Angela Merkel je jasno rekla u samo 12 minuta koliko je trajao njezin govor u Bundestagu. Od sad za nju važe drugačija pravila od onih koja su vrijedila do prošlog petka. Do tada se s Atenom nije samo uvijek iznova pregovaralo o detaljima paketa reformi. Prije svega se tražio kompromis, koji je u prvom redu ciljao na to da se Grcima izađe u susret, što je to god više moguće.

U očima Angele Merkel bio bi to kompromis po svaku cijenu, rezultat postignut samo da se postigne neki rezultat. Ali kompromisi su dobri samo onda kada su prednosti veće od nedostataka, smatra ona. U nekom drugom slučaju ona kao savezna kancelarka nikada ne bi pristala na kompromis, naglasila je. Tko je to čuo, mogao je pomisliti da kancelarka uopće nije tužna da su prošli petak propali pregovori. Ali to ona naravno nikada naglas ne bi rekla.

Europska temeljna pitanja

Umjesto toga je rekla, i to jasno, da su došla nova vremena. Fond za spas eura ESFS je povijest, tko sad želi novac, taj se mora pokoriti pravilima njegovog „nasljednika“, instrumenta po imenu ESM. A njegova su pravila puno oštrija, za Grke to znači još veća odricanja. ESM je stupio na snagu, i to kancelarki očito „paše“.

Angela Merkel naime sukob s Atenom od sad definira kao jedno europsko temeljno pitanje. Pitanje s kojim povezuje i jednu svoju rečenicu, koju dugo nismo čuli i koju je prije nekoliko dana ponovno „ispolirala“, to je rečenica o mogućoj propasti eura („Propadne li euro, propasti će i Europa“, nap. red.) „Budućnost Europe je ugrožena ako zaboravimo tko smo i što nas čini jakima, to je društvo prava i odgovornosti“, kaže kancelarka. „U tom bi slučaju propao i euro a s njim i Europa.“

Nova vremena

Angela Merkel to danas može reći jer je uvjerena da grčki bankrot, za razliku od prije pet godina, Europu više ne bi gospodarski gurnuo u ponor. Bankrot bi bio doduše neugodna, skupa stvar, ali ne bi ugrozio egzistenciju. To je poruka kojom kancelarka okreće na glavu sve ono što se proteklih godina činilo ispravnim. I što je prije svega Grcima signaliziralo: nećemo vas ostaviti na cjedilu, učinit ćemo sve kako biste ostali u klubu.

Bila je to politika koja je doprinijela i tomu da je i kancelarka 2010. bila u društvu onih koji su svjesno spriječili grčki bankrot. Obzirom na ono što je tada prijetilo, naime kolaps banaka a time i očito neizbježni raspad eurozone, to se tada činilo manjim zlom. Dakle, zatvorilo se oči i nadalo se da će u Grčkoj valjda uspjeti modernizacija i da će se stvari razvijati kao u Irskoj, Španjolskoj ili Portugalu.

„Željezna“ poruka

To se nije dogodilo. Ali to danas ionako više nije važno, gledamo li na sve to u kategorijama političke moći. Kancelarka sada opet ima čvrsto tlo pod nogama i to će iskoristiti. I to kako bi skupila bodove i na unutarnjopolitičkoj sceni, kako bi ponovno ujedinila CDU (Kršćansko-demokratska unija) i CSU (Kršćansko-socijalna unija). Prvotno oklijevanje protiv uvijek nove pomoći Grčkoj, u kancelarkinoj se Uniji u posljednje vrijeme pretvorilo u otvorenu pobunu protiv novog paketa pomoći Ateni.

Bez obzira kako će se razvijati pregovori s Grčkom, jedno je jasno: savezna vlada, koja se u posljednje vrijeme vidno povukla s prve „linije“, i inicijativu prepustila Europskoj komisiji, Europskoj središnjoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, ubuduće će se manje angažirati oko Grčke. I to s jednom vrlo jasnom, „željeznom“ porukom.