Što žele katalonski nacionalisti?
20. listopada 2017
Kako se i očekivalo španjolska vlada ostvaruje svoje prijetnje i najavljuje aktiviranje članka 155. Ustava kojim se autonomija Katalonije može vrlo ograničiti ili staviti potpuno izvan snage. Stanje je toliko eskaliralo da je premijer morao djelovati. On je odlučio ponovo uspostaviti zakon i red. No, Barcelona nije spremna povući tzv. proglašenje neovisnosti katalonskog premijera Puigdemonta. Sve izgleda kao lančani sudar u magli na autocesti.
Apsurdno političko zakazivanje
Magla je u ovom slučaju političke prirode. Ono što mi doživljavamo u Španjolskoj je totalni kolaps politike. Mariano Rajoy je izgubio politički instinkt i ponaša se kao pravnik kojeg zanima samo slovo, a ne i smisao zakona. Kao premijeru mu nedostaju fleksibilnost i emocionalna inteligencija. On je već prije nekoliko mjeseci morao spriječiti eskalaciju sukoba. A represija, kao što je uhićenje dvojce vodećih zagovornika neovisnosti, vodi samo dodatnom raspirivanju emocija i jačanju pokreta za neovisnost.
No i katalonska regionalna vlada se u najmanju ruku ponaša apsurdno: nošena ideologijom, tvrdoglava i prije svega neodgovorna. Tim u Barceloni fatalno podsjeća na studentski parlament: žestoka naklapanja, herojski zaključci i nitko ne spominje posljedicame. Njihove procjene su jednostavno neracionalne. Borci za neovisnost ne pokazuju da na njih ostavljaju dojam firme koje napuštaju regiju i gospodarski rast koji naglo pada. Na njih ne može ostaviti dojam čak ni smanjenje broja turista. Svaka žrtva je opravdana za veliku stvar.
Politika identiteta i težnje prema vlasti
No kakav je to nacionalizam za koji se ovdje postavljaju barikade? S jedne strane je riječ o politici identiteta koja se širi po cijelom svijetu: zasnovana na omeđivanju, arogantna prema susjedima. Pogonsko gorivo za nju je populizam koji virtuozno raspiruje osjećaje, provodi pametnu propagandu i majstorsku manipulaciju preko društvenih mreža.
Iza toga opet stoji banalna volja za vlašću kod aktera u Barceloni. Katalonska regionalna vlada se udobno smjestila na svojim pozicijama i do sada je opušteno odbacivala optužbe za korupciju. Ali ona vjeruje da može povećati vlastitu cijenu. Carles Puigdemont želi od pomoćnog predsjednika postati pravi premijer koji sudjeluje na sastancima na vrhu i koji je netko na međunarodnoj sceni.
Pogled unatrag umjesto naprijed
Ali problem je da sve to ne ide skupa. Zagovornici neovisnosti svoju nacionalnu posebnost obrazlažu izgubljenom bitkom 1714. Tada je španjolski kralj zauzeo Barcelonu. Katalonija je posljednji put bila neovisna prije dva stoljeća i mnogi vjeruju da ona u povijesnom smislu ima što nadoknaditi. Ovo podsjeća na balkanske ratove, Brexit, općenito na sve neracionalne uzavrelosti o trijumfima povijesti.
No kako to treba konkretno izgledati? Katalonija je gospodarski motor Španjolske, globalno uspješna. A to funkcionira samo u savezu sa španjolskom državom i Europskom unijom. Mnoštvo velikih poduzeća povlači svoja sjedišta iz Barcelone - oni ne žele nesigurno pravno stanje i nostalgičnu emocionalnu uzavrelost. Prvoborci za neovisnost Katalonije će se morati jasno odlučiti za sadašnjost inače će zaista postati - povijesni gubitnici.