Komentar: Vučić je dobro računao
Nakon prebrojanih 98,19% izbornih listića parlamentarnih izbora u Srbiji, Srpska napredna stranka osvojila je 48,22% glasova, Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija 11,05%, Srpska radikalna stranka 8,01%, a Demokratska stranka 6,07% javlja Radiotelevizija Srbije. Kako izgleda, izborni prag je prošao još i pokret Dosta je bilo sa osvojenih 6,01%, a na samoj granici su lista Saveza za bolju Srbiju 5,01% i koalicija Demokratske stranke Srbije i Srpskog pokreta Dveri sa osvojenih 5% glasova.
Aleksandar Vučić je računao da će ljudi na izborima potvrditi njegovu političku nadmoć i da će mu pokloniti veći manevarski prostor. Neslužbeni rezultati izvanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji pokazuju da mu je računica bila uglavnom točna. Vladavinu će vjerojatno proširiti i na Vojvodinu, a njegova apsolutna većina na državnoj razini više nije upitna.
On je doduše i 2014. mogao samostalno formirati vladu, ali je izabrao Socijaliste. U koaliciji si čovjek može pripisati zasluge, a drugom greške pa je koalicija sa ponešto oslabljenim Socijalistima i ovaj put vjerojatna.
Ivica Dačić je postigao uspjeh jer nije izgubio previše postotka. On će ostati skroman u koalicionim pregovorima jer je dovoljno iskusan da bi shvatio kako mu je tržišna vrijednost pala. Moć ima onaj tko može slobodno birati, a tu slobodu opet ima samo Vučić.
Šešelj nije opasan za Vučića
Vojislav Šešelj kojeg su mnogi u nacionalističkom spektru vidjeli kao Svetog Jurja koji probada haškog zmaja nije uspio pretočiti medijsku pažnju u dvocifreni rezultat. Međutim i ovih osam postotka će mu biti dovoljno da u Skupštinu vrati poznatu mješavinu neslanih šala i verbalnih izgreda. No, on Vučiću ne može biti opasan. Čak je u dobroj meri za premijera koristan kao opomena Zapadu i regiji kako je jedino vlada na čelu s Aleksandrom Vučićem jamac europske Srbije. Ako uz put ocrni i ostatak oporbe, korist za Vladu postaje višestruka.
Oporba koju čini iznenađujuće vitalan Radulović i plejada potrošenih političara nastalih osipanjem Demokratske stranke, ostaje nemoćna. Mala bara – puno krokodila. Ta nemoć se ne može objasniti samo dominacijom Vučića. Tu je i nesposobnost da shvate potencijal političke sinergije, da zauzdaju vlastiti hipertrofirani ego i da se dogovore o zajedničkom nastupu - što se sve ponovo pokazalo kao najveći saveznik njihovog političkog protivnika, sveprisutnog premijera. Vlada koja ima takvu oporbu se ne mora brinuti za budućnost.
Ima li alternative?
Vučić će, sa Socijalistima ili bez njih, u slijedeće četiri godine biti apsolutni politički gospodar Srbije. Vanjskopolitički kurs ostaje nepromijenjen: stalna mantra o Srbiji u Uniji biti će po potrebi kombiniran sa povremenim namigivanjem Moskvi. Vučić će u regiji izbjegavati greške bilo kakvog sukoba: to će vrlo rado prepustiti političarima u susjedstvu, osobito u Kosovu i u Hrvatskoj. Okrutne reforme koje bez svake sumnje očekuju građane, Vučić će pakirati u fraze o žrtvama koje se moraju podnositi u ime budućnosti. Neće biti ruža, meda i mlijeka, već je najavio pobjednik. Vučić će i dalje biti službeno zaštitnik medijskog pluralizma koji neslužbeno vješto upravlja glavnim smjerovima izvještavanja.
Za sve ljude koji su se ponadali kako možda postoji alternativa Vučiću, situacija je beznadna. Ali, sudeći po prvim reakcijama zadovoljnih oporbenih lidera, ta situacija uopće nije ozbiljna. Naime, poraženim političarima ne pada na pamet da se, po uzoru na ponekog političara u inozemstvu, povuku sa dužnosti koju očito obavljaju bez osobitih rezultata. Kao odgovor na nastavak erozije političkog prostora Srbije oni već najavljuju kako će - nastaviti kao i do sad.