Svatko tko povremeno gleda krimiće, poznaje načelo "dobar policajac, zao policajac". Sa Donaldom Trumpom je ovo načelo našlo mjesto i u međunarodnoj politici. Sa jednom specifičnošću: Donald Trump je istovremeno i dobar i zao "murjak".
U slučaju Sjeverne Koreje je ova – genetski uvjetovana? namjerno upriličena? - podvojena ličnost ipak dovela do sastanka na vrhu sa međunarodno maksimalno izoliranim diktatorom jedne komunističke nasljedne monarhije. Čak i ako dosad malo toga možemo reći o rezultatima.
Prijetnje i ponuda za razgovor
U slučaju Irana izgleda da Trump želi slijediti sličan scenarij. Prijetnje i kriza koja raste je već golema: još odjekuju prijetnje iz posljednjeg dvoboja na Twitteru.
Ali prije svega: gotovo tri mjeseca nakon američkog povlačenja iz Joint Comprehensive Plan of Action, JCPoA kako je službeni naziv atomskog sporazuma, gospodarstvo Irana je već u teškom stanju, a pritisak na domaćoj političkoj pozornici je golem. Gotovo svaki dan se posvuda održavaju prosvjedi. Čak i prije nego što slijedeći tjedan uopće stupe na snagu američke financijske sankcije, vrijednost iranske valute riala je drastično pala, samo u posljednjih par dana za skoro 20%. Službenici američkih ministarstava financija i vanjskih poslova su se rastrčali po svijetu kako bi posvuda jasno rekli kakve bolne posljedice će imati uvoz iranske nafte nakon 4. studenog. Od onda SAD žele uvesti sankcije i protiv svake zemlje koja će uvoziti naftu iz Irana.
Ta najava je uzrokovala da su već sad smanjene narudžbe. Ali mogućnost izvoza nafte je od presudne važnosti za preživljavanje iranske države. A sve se jasnije pokazuje kako cilj pritiska SAD nije tek promjena politike Irana. Prije se tu želi promjena režima u toj zemlji.
I sad potpuni obrat: Trump se pokazuje kao dobar policajac. Na Twitteru predlaže sastanak sa iranskim predsjednikom Rohanijem - "bez preduvjeta". Igrica sa plašenjem i izlaženjem u susret možda funkcionira u trgovini nekretninama i možda je upalila i u slučaju Sjeverne Koreje. Ali u slučaju Irana, šanse za uspjeh su loše.
Različite poruke iz Washingtona
Prvo: Trump je već prije tražio razgovor sa Rohanijem - prema iranskim tvrdnjama, čak osam puta na rubu zasjedanja Generalne skupštine UN-a prošle godine. Drugo: američka vlada govori različitim jezicima. Na primjer, ministar vanjskih poslova Mike Pompeo itekako postavlja uvjete za takav sastanak predsjednika.
Treće: Iran nije ni približno tako izoliran kao Sjeverna Koreja, Rohani se upravo vratio sa turneje po Europi. Četvrto, Rohaniju nije toliko stalo do fotografija sa Trumpom, niti zbog propagande niti za svoj osobni ego. Obzirom na različite centre moći u Iranu i nepovjerljivi stav najmoćnijeg čovjeka u zemlji, vjerskog vođe Alija Khameneija bi takav sastanak Rohaniju mogao donijeti više problema nego što bi ih riješio.
I obzirom na to, onda i peto: zašto bi Rohani uopće pregovarao sa SAD o novom atomskom sporazumu kad su upravo Amerikanci bili ti koji su prekršili već postojeći sporazum i povukli se iz njega? Zato i ova reakcija Irana: prije takvog sastanka, SAD mora priznati sporazum iz kojeg su se upravo povukli.
Čak i ako bi Dealmaker-in-Chief doista težio novom sporazumu sa Iranom: njegov ministar vanjskih poslova Pompeo i savjetnik za sigurnost prije teže prisiliti Iran na kapitulaciju. Obzirom na to, isplati se pogledati u prošlost: prije gotovo točno godinu dana i dok još nije bio savjetnik je John Bolton predstavio detaljan plan za napuštanje atomskog sporazuma sa Iranom. U tom planu će se naći i rečenica: „Iran nakon povlačenja SAD iz JCPoA vjerojatno neće težiti novim pregovorima. Ali američka vlada može na riječima držati tu mogućnost otvorenom."
Razgovarati, ali važna je priprema
Načelno bi bilo dobro da se između Washingtona i Teherana povede razgovor. Jer u trenutnoj otrovnoj atmosferi bi neka pogrešna računica u nekom od brojnih sukoba između Sirije, Jemena, Iraka i u Hormuškom tjesnacu, mogla dovesti do katastrofe.
Možda bi se najprije kontakt mogao uspostaviti posve klasično, preko ponovnog uvođenja diplomatskih odnosa koji su posljednjih mjeseci sustavno potkopavani. I razgovarati promišljeno i na duge staze, ne tek kao fusnota na konferenciji za novinare.