Strah od vlastite hrabrosti
Zalet je bio dug, onda se skočilo i ostalo na - mjestu. To se zove strah od vlastite hrabrosti. Ali ponekad taj strah vodi do ispravnih odluka. To je na primjer odluka donesena u Washingtonu, odluka Fed-a.
Za Janet Yellen, šeficu Fed-a, priča se da tijekom priprema svojih budućih poteza ništa ne ignorira. Možda je u srijedu bacila pogled na najnovije podatke o potrošačkim cijenama u SAD-u. Trend ide prema dolje. Nema naznaka za porast stope inflacije. Suprotnost inflacije se zove deflacija. A toga se plahi čuvari monetarne stabilnosti boje kao vrag tamjana.
Možda je i sva ta priča o „punoj zaposlenosti“ u SAD-u (stopa nezaposlenosti iznosi samo 5%) više show nego istina. Mnogi novi (i stari) poslovi su zapravo slabo plaćena radna mjesta sa skraćenim radnim vremenom.
Možda je to šefici Fed-a pokazalo da u njezinoj zemlji, kako se čini, stvari ne stoje baš najbolje kad se radi o najvažnijim ciljevima Središnje banke: ni kod stabilnosti cijena, a ni kod zapošljavanja.
Kuga ili kolera?
A tu je još i cilj: stabilna tržišta. E, tu bi sad u ovoj situaciji trebalo malo više hrabrosti. Povijesno niske referentne kamatne stope u SAD-u proizvele su pravu poplavu kapitala. Tako samo raste želja za riskantnim poslovima, koji bi mogli ugroziti kompletne nacionalne ekonomije. Tu bi bilo primjerenije da se odustalo od politike niskih kamata.
Može biti i da su Yellen i njezini guverneri iz Fed-a ipak poslušali upozorenja ekonomista Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Ponajprije zemlje u tranziciji, opominje se, osjećaju posljedice američke kamatne politike – i naravno, mnogi građani zemalja kao što su Brazil, Indija ili Turska. Počnu li rasti kamate u SAD-u, investitori bi u Sjedinjenim Državama ponovno mogli vidjeti privlačan cilj za svoj kapital, koji bi povukli iz zemalja u usponu. U konačnici bi investitori, firme i njihovih zaposlenici u tim zemljama mogli ostati na „suhom“.
Sljedeći problem – Kina?
A Kinu da i ne spominjemo. Za pretpostaviti je da je razlog burzovnog debakla u toj zemlji ogromni problem s dugovima. Kineski dugovi su se od 2007. učetverostručili, iznose aktualno više od 28 bilijuna američkih dolara. Država, pokrajine, poduzeća i kućanstva već su 2014. imala ukupni dug u visini od 280% BDP-a. To je bilo prije burzovnog kraha. Što bi se dogodilo kada bi u sadašnjoj situaciji porast američkih kamata prouzročio odljev kapitala u SAD, i kad bi Kini istovremeno trebalo više kapitala kako bi svladala svoje dugove.
Kad smo već kod Kine, kriza bi mogla biti i teža nego što se do sada činilo. Šokovi kineske moguće krize negativno bi utjecali i na SAD. Nije dakle dobro vrijeme za stezanja uzdi vlastite nacionalne ekonomije.
Oprez je majka mudrosti, to vrlo dobro znaju ekonomisti laici diljem svijeta. Možda su tu mudrost sada “konzultirali” i bankari u Fed-u. I riskiraju pritom gubitak vjerodostojnosti. U srpnju je Yellen pred očima svjetske javnosti najavila da je došlo vrijeme za normalizaciju referentne kamatne stope i da će ona porasti još u ovoj godini. Cijeli svijet je čekao i sad opet mora čekati. Nakon najava nisu uslijedili konkretni potezi. Sljedeća šansa da se to dogodi je u prosincu.