S Tsiprasom je drugačije

Kada se pobjednik parlamentarnih izbora Tsipras uselio nedavno u premijersku rezidenciju, požalio se da su prethodnici ponijeli čak i toaletni papir. To je izazvalo buru smijeha u javnosti, ali bila je to opaska koja može poslužiti kao simbol potpunog manjka bilo kakvog kontinuiteta u grčkoj politici.

U prvom govoru pred parlamentom, Tsipras je najavio da će sve raditi potpuno drukčije u odnosu na prethodnika, konzervativca Antonisa Samarasa. Novi lijevo orijentirani premijer bankrot-zemlje, najavio je i mjere pomoći siromašnijim slojevima, proglasivši da je dosadašnji međunarodni program pomoći – propao. Osim toga, rekao je da je na vidiku New Deal između Grčke i Europske unije.

U prvom planu Tsiprasove prezentacije vladinih namjera bila je „humanitarna kriza“ u zemlji, velika nezaposlenost, recesija i povećanje dugova unatoč međunarodnoj pomoći. Tsipras je odaslao niz signala i zemlji i inozemstvu. Njegova najava prodaje skupih ministarskih automobila i jednog od tri premijerova aviona, djeluju u Grčkoj koja je u dubokoj krizi, kao nagovještaj pravednije politike. Uskoro će siromašnima biti dijeljena hrana, bit će im omogućena besplatna električna energija, protuustavna otpuštanja zaposlenika će biti revidirana, minimalni dohodak će se povećati.

Manje konkretnih najava za europske partnere

Borba protiv korupcije i utaje poreza sigurno će naići na odobravanje u Bruxellesu i Berlinu. No, u slučaju Grčke više nisu dovoljne samo plemenite namjere. Sve vlade su, od izbijanja krize prije pet godina, gromoglasno najavljivale suzbijanje nepotizma i korupcije, ali su rezultati bili mršavi. Pod Tsiprasom će se zakomplicirati odnos prema glavnim instrumentima dosadašnjih financijskih paketa pomoći. Ljevica smatra da je privatizacija „rasprodaja javnih bogatstava“, a smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru se vidi kao povećanje nezaposlenosti.

Premda Tsiprasova vlada hoće ponovno pregovarati s međunarodnim financijerima, ona trenutno nema puno toga ponuditi. Europska unija očekuje da Atena u najkraćem mogućem roku zatraži produžetak financijskog programa pomoći koji istječe krajem veljače. Tsipras je tu mogućnost isključio, s argumentom koji razoružava: Grčka ne može podnijeti zahtjev za produženje katastrofalne politike štednje. On prije očekuje program koji bi prebrodio razdoblje do ljeta. Tsipras izgleda vjeruje da bi se do tada moglo pronaći generalno rješenje za grčku prezaduženost.

U potrazi za kvadraturom kruga

U ovom trenutku izgleda da postoje nepremostive razlike između Grčke i kreditora, Ipak, politika uvijek iznova izmisli neku „kvadraturu kruga“. Iako u međuvremenu iz Europske unije stižu signali da bi euro mogao preboljeti izlazak Grčke iz eurozone, ipak je vjerojatniji scenarij da do takvog konačnog raskida Grčke i njezinih partnera neće doći. Za razliku od Grčke, Europska unija ima politički kontinuitet. Koliko bi vrijedila eurozona ako ne bi bila u stanju da spasi najslabijeg člana? Dakle, Atena će narednih dana morati pristati na kompromise. Ali na njih će morati pristati i ostatak eurozone.

Ne smije se smetnuti s uma da problemi strukture eurozone nisu nastali u Grčkoj, već su uzroci u povezivanju potpuno različitih nacionalnih ekonomija jednom valutom. Ta greška u strukturi neće biti uklonjena ni ako Grčka zadrži euro, a ni ako odustane od njega. Njemačka, kao najvažnija zemlja eurozone, morala bi imati varijabilniji koncept pomoći saniranja slabog juga. Tamo je potreban miks politike štednje, reformi, ali i investicija i programa protiv nezaposlenosti. Ukoliko se nastavi odvajanje južnih zemalja od prosperitetne zone, to će dovesti do eksplozivnih previranja. Lijevi savez Siriza nije jedini proizvod odsustva ravnoteže unutar eurozone. Najnovije ankete pokazuju da će još ove godine doći kraj klasičnom dvopartijskom sustavu u Španjolskoj, jer bi pobjedu tamo mogao odnijeti lijevi savez Podemos.