Priče o reparaciji - manevarski potez Kaczyńskog

„Patnja koja je pričinjena Poljskoj od strane Nijemaca i u ime Njemačke jednostavno je nezamisliva. Mi Nijemci osjećamo veliku sramotu zbog tih zločina. Zbog toga smo preuzeli odgovornost u prošlosti i to ćemo činiti i u budućnosti", rekao je njemački veleposlanik u Poljskoj Rolf Nikel, nedavno u govoru povodom nacionalnog Dana žalosti u Poljskoj.

45 milijardi samo za Varšavu

Zaista, monstruoznost njemačkih zločina i prema Poljacima koji nisu Židovi, uključujući i pokolj 150.000 civila za vrijeme Varšavskog ustanka 1944. godine, ostaju zauvijek sramota i užasna nepravda. Tim prije što nitko od Nijemaca nikada nije odgovarao pred sudom zbog tih zločina. I to ostaje mrlja u povijesti njemačkog pravosuđa.Ti zločini imaju ne samo moralnu, nego i materijalnu tamnu stranu: samo za nadoknadu Varšavi, Njemačka bi morala platiti 45 milijardi dolara – to je 2004. godine, izračunao tadašnji gradonačelnik Varšave, pokojni Lech Kaczyński.Ako se takva računica primjeni na cijelu zemlju, odšteta bi vjerojatno bila suma koja je deset do dvadeset puta veća. To je suma koju bi mogle isplatiti samo buduće generacije i to desetljećima. Kada uzmete u obzir da je Njemačka posljednje reparacije Francuskoj i Belgiji za prvi Svjetski rat (!) isplatila tek 2010. godine – stječe se dojam o dimenzijama ovih potencijalnih potraživanja.Ali, upravo iskustvo s reparacijama poslije Prvog svjetskog rata bilo je posle Drugog svjetskog rata povod da se ne ponovi ista greška. Jer, smatra se nespornim da su teret reparacija i ekonomska kriza do koje je zbog toga došlo utrli put Hitlerovoj diktaturi. Pobjedničke sile su iz toga izvukle pouku. Zbog toga su 1953. Londonskim sporazumom – naravno, bez sudjelovanja Sovjetskog Saveza i Poljske – reparacije odložene za neki neodređeni datum u budućnosti. Ali, pod dojmom radničkog ustanka 17. lipnja 1953. u DDR-u, i Sovjetski Savez se odrekao reparacija, kako bi ekonomski pomogao novoformiranoj socijalističkoj njemačkoj državi. Pod pritiskom Kremlja, to isto je učinila i bivša komunistička vlada Narodne Poljske. To je bila teška, ali ipak mudra odluka.

Unutarnjopolitički razlozi

Poljska vlada je to ponovo potvrdila 2004. godine kada tadašnji njemački kancelar Gerhard Schröder zauzvrat Varšavi obećao da Njemačka neće podržati zahtjeve Nijemaca protjeranih iz Poljske. Jer, odustajanje od bivših istočnih teritorija Njemačke viđeno je kao dio obeštećenja Poljskoj za njemačke zločine. Time je stvar s reparacijama zapravo trebala biti završena. Postavlja se pitanje zašto je vladajuća konzervativna stranka „Pravo i pravda" (PiS) reparacije vratila na dnevni red?Za to postoji jednostavno objašnjenje: za pravog vladara Poljske, Jaroslava Kaczyńskog, vanjska politika nije ništa drugo nego sredstvo unutarnje politike. Imajući u vidu napetosti u vladinom taboru nakon za sada neuspjele reforme pravosuđa, Kaczyński i njegov ministar odbrane Antoni Macierewicz očito žele skrenuti pozornost javnosti. Slogan „Poljska više nije na koljenima" i koja se opire moćnom susjedu Njemačkoj dobro prolazi kod nacionalno orijentiranih birača.

Poljsko odricanje za njemačko blagostanje

Raspirivanje neprijateljskih osjećaja prema Njemačkoj je i u vrijeme komunističke vladavine bio efikasan način da se narod prikloni onima na vlasti. Pored toga, ova inicijativa se može shvatiti kao odgovor na kontinuirane kritike iz Njemačke i Bruxellesa. „Djeca i unuci degeneriranih ubojica neće nas uči demokraciji", rekao je doslovno Bartosz Kownacki iz PiS-a, inače zamjenik ministra odbrane o kojem je posljednjih dana u njemačkom tisku bilo riječi da gaji sumnjive kontakte u Rusiji.Čak iako je pitanje reparacija samo instrument unutarnje politike, poticanje odbojnosti prema Njemačkoj je otrov za osjetljive odnose dvije zemlje. To je dokaz anakroničnih i nemilosrdnih političkih svjetonazora Jaroslawa Kaczyńskog doslovno za kojeg cilj održavanja moći opravdava sva sredstva.S druge strane, Nijemci također moraju biti svjesni da su odustajanjem od reparacija i Poljaci doprinijeli obnovi i na kraju krajeva današnjem blagostanju u Njemačkoj. I to usprkos nezamislivoj patnji koja im je pričinjena od strane Nijemaca i u ime Njemačke.