Komentar: Pred nasiljem moramo ostati zajedno
Ubojstvo devet ljudi - mnogi nisu bili čak ni punoljetni, potreslo je Njemačku. Tu je užas, nameću se pitanja, tu je i bijes i osjećaj nemoći. München se upravo pripremao na običan ljetni vikend između vrtova pivnica, odlaska na rijeku Isar ili izleta u Alpe. I onda je ovaj užas prekinuo tu idilu.
Dan nakon događaja, grad se polako budi iz te noćne more. Činjenica jest: tek stasali njemački Iranac je izbrisao mnoštvo života i povrijedio mnoge ljude. Ne samo one koje je fizički povrijedio i koji se još uvijek bore za život i nadajmo se da će se izvući.
On je povrijedio mnogo više ljudi, u njihovoj psihi. Teror je sve bliži nama, to se stalno slušalo prošlog tjedna. Prvo je bilo to stravično krvoproliće u Nici sa najmanje 84 mrtvih, onda napad jednog mladog izbjeglice u regionalnom vlaku kod Würzburga u kojem je teško ranjeno više kineskih turista.
Već odavno se zemljom širi nesigurnost. Isprva, i sada u Münchenu je bilo mnogo nagađanja: da li je islamistički teror došao u srce jedne njemačke metropole? Ili je to, točno na petu obljetnicu zločina na norveškom otoku Utoyi, bilo divljanje neonacista?
Tuga, srdžba, ponos...
I onda je ispalo da je riječ o 18-godišnjaku koji još pohađa školu. To ima više veze sa krvoprolićima po školama koji su se u proteklih 15 godina događali i u Njemačkoj. I baš kao u slučaju Winnedena 2009. se nameće pitanje: odakle ovom mladiću oružje?
Raspoloženje u Münchenu i u Njemačkoj u danima nakon krvoprolića u Olimpijskom trgovačkom centru je prožeto tugom, ali i srdžbom i da, tu je i zrnce ponosa. Tuga i srdžba zbog besmislice tog čina, ponos zbog solidarnosti i spremnosti na pomoć stanovnika Münchena koji su otvorili svoja vrata onima koji su morali pobjeći. A tu je i zadovoljstvo i ponos na snage sigurnosti glavnog grada Bavarske koji su, po svemu što se sada zna, djelovali odlučno i angažirano i istovremeno komunicirali sa građanima jasnim porukama. Došlo je 2.300 pripadnika policije iz mnogih dijelova zemlje, čak i neki iz susjedne Austrije - i nitko od njih isprva nije znao što ih čeka i što je točno zadatak.
Ali nakon takvog besmislenog čina nam se ne prestaju nametati i druga pitanja: koliko takvih napada će izdržati njemačko društvo? Koliko se napetost povećava sa svakim novim napadom, bio ovakav suludi čin ili djelo terorista? Mi smo društvo koje se osigurava protiv svega i svačega i teško izlazi na kraj sa nesigurnošću. To je mogao vidjeti svatko tko je za vrijeme događaja pratio socijalne mreže i komentare na grupama. Nije bilo malo stvari koje su tamo napisane za koje se mogu jedino reći da su besramne. Vrijeđaju i žrtve tog napada.
Ozbiljnije shvatiti problem
Već u noći sa tog kobnog petka na subotu, odmah nakon ponoći se pred kamerama i američki predsjednik Obama izjasnio o Münchenu. Mnogi svjetski političari su također odmah iskazivali solidarnost i podršku. Njemačka kancelarka, Angela Merkel oglasila se tek dan kasnije, iza podneva.
Politika mora ozbiljno shvatiti nesigurnost i jaz koji se javlja u društvu, mnogo ozbiljnije nego što sad čini. Zemlja je izložena ispitu izdržljivosti i tu je riječ o zajedništvu čitavog društva, o odlučnosti i razumnom postupku državnih službi i umijeću vođenja politike.
Ali potrebna je i iskrenost u ophođenju sa sve većim problemima. Demokracija je plod živog civilnog društva, a njeno društvo živi iz osjećaja solidarnosti i zajedništva, baš kao i iz živih prepirki i rasprava, iz izdržljivosti u napetostima.
München pokazuje koliko je velika zadaća održati zajedništvo ne samo u političkom taboru, nego u čitavoj zemlji. A to tek počinje.