Komentar: Papa kao društveni medij

Htio je biti samo hodočasnik. Ali papa Franjo svojim je putovanjem u Svetu zemlju obavio jedan politički izuzetno osjetljiv posjet. Jer radi se o regiji koja je doslovno minirano polje, regiji u kojoj jedna krivo interpretirana riječ pa čak i jedna kriva gesta može izazvati napetosti. Ali poglavar Katoličke crkve svoje je drugo putovanje u inozemstvo odradio bravurozno. I to u regiji u kojoj se vjera i politika teško mogu razdvajati.

Svaki korak pape Bergoglija za trodnevnog boravka u Svetoj zemlji bio je suveren. I to upravo zato što nije iz prvenstveno političkih motiva krenuo na taj put. Franjo je, osim toga, na sebi svojstven način postavio neočekivane akcente: šutke moleći stajao je ispred izraelskog zida razdvajanja usred palestinskog Betlehema, pred Zidom plača u Jeruzalemu, na koncu i pred spomenikom svim izraelskim žrtvama terora. Slika govori više nego tisuću riječi. Franjin izraz sućuti i supatnje. Onaj tko bi - s bilo koje od sukobljenih strana - insinuirao da je Franjo imao neke druge namjere, instrumentalizirao bi ga.

Papa je na Zidu plača zagrlio i židovskog prijatelja i svog muslimanskog kolegu iz argentinskih dana, u Yad Vashemu poljubio ruku jednom Židovu koji je preživio holokaust. A njegov govor na spomen-području u sjećanje na šest milijuna žrtava holokausta bio je dijalog Boga i čovjeka - molitva, zdvajanje, borba. "O čovječe, što si postao" i "nikada više, Bože, nikada više". U njima je odjekivala sva patnja u toj zemlji, sva nepravda diljem svijeta. Kao i u njegovom odbijanju svakog ugnjetavanja, antisemitizma i terora što je stalno naglašavao tijekom svog putovanja.

Franjo je riječju i djelom tematizirao nepravdu, mržnju i nasilje takvom neuvijenošću i iskrenošću kakva se rijetko može sresti u posjetima ovoj regiji. Ali on želi razbiti začarani krug, logiku sukoba. Njegov poziv na molitvu mira u Vatikanu odmah su prihvatili i izraelski i palestinski predsjednik. To je možda samo jedan impuls - ali s kakvom težinom! U Vatikanu će jedan židov, musliman i kršćanin moliti zajedno i time čitavoj regiji i cijelome svijetu demonstrirati kako ima nečega što ih povezuje i s onu stranu svakodnevne politike i nasilja. Izraelski predsjednik Shimon Perez već vidi novu nadu za mirovne pregovore koji su nedavno još jednom doživjeli fijasko. Sigurno je da sastanak u Vatikanu može biti signal, ali on sam isto tako sigurno ne može donijeti rješenje. Tri čovjeka koja će se tamo sastati zajedno su stara 246 godina. Perez krajem lipnja odlazi s mjesta predsjednika. Ali unatoč tome vrijedi: tko zajedno moli trebao bi biti drukčiji prema drugome. I to bi trebao biti primjer za daljnje generacije.

To pogotovo vrijedi za službeni razlog papinog putovanja. Franjo se četiri puta sastao s ekumenskim poglavarom Pravoslavne crkve, grčko-pravoslavnim patrijarhom Bartolomejem. Nakon 960 godina podjele papa i patrijarh - nasljednici apostola Petra i Andrije - žele postići stvarno jedinstvo kršćanskih crkava i zajednički se boriti za očuvanje svijeta, socijalnu pravdu i slobodu vjere. Neka se nitko ne zavarava - tu se ne radi samo o crkvenoj lirici. Rat na Balkanu, ali i sukob u Ukrajini i trenutno očijukanje Ruske pravoslavne crkve s Kremljom, koju Bartolomej također mora uključiti, pokazuju da se kod ove zapadno-istočne teme radi i o zajedničkoj Europi i njezinoj duši.

Papa i patrijarh rame uz rame, koji jedan drugome daju prednost pri dolasku na Isusov grob. Rano toplo ljeto u Jeruzalemu donijelo je proljetno ozračje jer su se vjerske vođe susrele ljudski.

I to je zahtijevalo njihovu snagu. 77-godišnji Franjo je više puta djelovao umorno prilikom službenoga govora. Ali, svojim izravnim načinom komunikacije - bilo s djecom u izbjegličkom logoru ili s vodećim državnim dužnosnicima, osobama koje su preživjele holokaust ili vjerskim predstavnicima - on dopire do svakoga i postiže neočekivano. "A holy rockstar of souls", izjavio je jedan izraelski televizijski komentator. Ne, nije on svetac. On je jednostavno papa kao društveni medij. Ali, tko želi tako puno pokrenuti na političkom i crkvenom području taj možda može samo hodočastiti moleći se i nadajući se.