Komentar: Nema razloga za veselje

Napokon! Njemačka opet ima vladu. Nakon neuobičajeno dugotrajnog natezanja, tri mjeseca nakon saveznih parlamentarnih izbora nova vlada je položila prisegu i velika koalicija može početi s radom. A to će morati uslijediti vrlo brzo, jer mnogi poslovi ne trpe daljnje odgode.

Savezna Republika Njemačka, gospodarski najjača zemlja Europe, politički motor Europske unije i "global player" na međunarodnom parketu mora biti što prije ponovo osposobljena za djelovanje. Crno-crvena koalicija, koja može vladati s tako jasnom većinom, mora se prihvatiti rješavanja problema koji tijekom dugotrajnog formiranja vlade nisu postali ništa manji: kriza eura, infrastruktura u Njemačkoj kojoj je hitno potrebna obnova, loše stanje na sveučilištima, sve veći jaz između bogatih i siromašnih - a tu je i veliki projekt prijelaza na obnovljive izvore energije. Tu su i vanjskopolitički izazovi koji zahtijevaju jaku vladu, vladu koja će mudro djelovati: kriza u Ukrajini, izbjeglička katastrofa na Bliskom istoku, prijepor oko iranskog atomskog programa i gubitak povjerenja u Sjedinjene Američke Države.

Nova vlada s iznenađenjima

Nova vlada koja sada mora svladati sve te zadaće nudi i neka iznenađenja koja bude nadu da će se u iduće četiri godine nešto pokrenuti: jaka žena na čelu Ministarstva obrane, od koje se može očekivati da će tu složenu mašineriju imati pod kontrolom. Mladi i nepotrošeni pravnik kao ministar pravosuđa, koji će se s autoritetom tog važnog resora brinuti i za zaštitu potrošača. Jedan, doduše, relativno nepoznat, ali iskusan stručnjak na čelu Ministarstva za razvoj te državna ministrica kulture koja uživa veliki ugled. Na čelu kabineta je pak snažni dvojac koji čine kancelarka Merkel i potpredsjednik vlade Gabriel, oboje bez konkurencije u svojim strankama i na vrhuncu moći.

Nema razloga za slavlje

Sve to bi mogao biti razlog za vjerovati da se Njemačka iduće četiri godine nalazi u dobrim rukama. No svečarsko raspoloženje unatoč tome nekako izostaje. Jer, čovjek se ne može stvarno veseliti jednoj tako moćnoj vladi. Stranke koje je čine imaju tako veliku većinu u parlamentu da više nije moguća učinkovita kontrola. Oporba je doslovce smlavljena od te velike koalicije. Njoj će teško pasti iniciranje vlastitih prijedloga zakona i predstavljanje alternative. Dosadne rasprave i rutinirana vlada mogli bi obilježiti idući mandat.

To je loše za demokraciju. Ona živi od sukoba i sučeljavanja ideja i političkih planova. Pa i ako se većina Nijemaca u ispitivanjima javnog mnijenja izjasnila za veliku koaliciju, to možda pokazuje potrebu za skladnošću i konsenzusom, možda i depolitizaciju njemačkog društva. No za parlamentarizam, za demokraciju, a time i za Njemačku, to je pak najlošija moguća kombinacija na vlasti.