Nema odustajanja od zaštite klime
Pitanje koje je ovih dana postavljao njemački stručnjak za klimu Hans Joachim Schellnhuber je opravdano: jesu li mamutske konferencije o klimi s tisućama sudionika i s neizbježnim pregovorima do duboko u noć na koncu dovoljne da se uhvatimo u koštac s globalnim klimatskim problemom? Prije svega ako njihov rezultat shvaćaju samo stručnjaci i dok plinovi štetni za klimu od početka 90-tih, od kada se održavaju konferencije o klimi, neprestano rastu.
Države se opiru
Proturječnosti između dramatičnih upozorenja znanstvenika i ono što političari rade za smanjenje klimatskih promjena, teško je shvatiti. U mnogim zemljama koje eksploatiraju ugljen, među kojima je i Njemačka, obnovljiva energija je u međuvremenu dosegla veliki udio u proizvodnji struje. Međutim, ugljen je i dalje jako jeftin sve dok staklenički plinovi ne budu dovoljno (visoko) oporezovani. Upravo takvom porezu i političkim odredbama o obustavi kopanja i upotrebe ugljena i nafte se protive arapske zemlje, SAD, Rusija, i zemlje na istoku Europe te nažalost i Njemačka.
I to bez obzira što stručnjaci znaju: dani ugljena se bliže kraju, a velike investicije skoro da se više i ne isplate. Međutim, ono što je važno je dnevni biznis. Širom svijeta se povećava broj automobila, aviona i brodova, a time i štetne emsiije. Zbog toga zaštita klime trenutno sporo napreduje.
Sastanak bez alternative
Ima li koristi od mamutskih sastanaka? Možda bi bilo najbolje odgovor tražiti kod delegata Maršalskih otoka, Fidžija ili nekih afričkih država. Samo ovdje na UN-ovoj konferenciji o klimi oni imaju šansu da ih uopće netko čuje kada govore o prijetnjama njihovoj egzistenciji. U Katovicama ipak to nije u prvom planu: sve države zajedno do 2020. godine žele godišnje za zaštitu klime uložiti 100 milijardi dolara – svi zajedno. Procjenjuje se da 80 milijardi od te svote već sad stoji na raspolaganju. Novac, koji bez konferencija o klimi, uopće ne bi postojao.
Na kraju krajeva, sastanci o klimi spadaju među rijetke forume koji su preostali za multilateralni pokušaj rješavanja globalnih problema koji se održava pod okriljem UN-a. Zbog toga je glavni sekretar UN-a Antônio Guterres više puta pozvao delegate u Katovicama da postignu sporazum.
Možda će tek za nekoliko desetljeća biti jasno što su zaista donijele ovakve konferencije. Klimatske promjene su globalni problem i moguće ga je riješiti samo zajedno. To se često govori, a to je zaista točno. 2020. godine na snagu stupa Pariški sporazum. On je jedini instrument koji je ostao za međunarodnu zaštitu klime. Zbog toga se mamutske konferencije moraju i dalje održavati, bez obzira na sve nedostatke.