Komentar: Neizbježna kriza

Prognoze su uvijek bile težak posao. Pogotovo ako se odnose na budućnost. Ova mudra izreka se povremeno pripisuje Marku Twainu, ali i Kurtu Tucholskom, Winstonu Churchillu ili Nielsu Bohru. Bez obzira tko od te gospode polagao autorsko pravo na izreku, ova mudrost nikad nije bila tako točna kao u vrijeme korona-krize. Jer, već je počelo natjecanje oko najveće brojke: za koliko će pasti njemačko gospodarstvo? Za pet, deset ili čak 20 posto?

Zasad vodi Clemens Fuest, poduzetni šef minhenskog instituta za gospodarska istraživanja ifo. On i njegovi suradnici su izračunali različite scenarije. Rezultat nikoga ne iznenađuje, a za to čovjek ne mora biti gospodarski stručnjak: što duže bude trajao gospodarski zastoj, to veća će biti šteta.

Posljedice krize manje nego što se pribojavalo

Slično zvuči i jedna posebna ekspertiza Vijeća stručnjaka za procjenu ukupnoga gospodarskog razvitka, poznatijeg kao Vijeće mudraca. Vladini savjetnici (trenutno su samo trojica jer su dva mjesta nezaposjednuta) prognoziraju, istina, jaku recesiju, ali smatraju da gospodarstvo neće tako jako pasti kao u vrijeme svjetske financijske krize 2009. Naravno, i mudraci su izračunali različite scenarije. I naravno, ni oni ne znaju koliko dugo će shutdown trajati. Ono što oni znaju i kažu je da će opterećenje iznadproporcionalno rasti s trajanjem krize. Ali, pad gospodarskog proizvoda za jednu petinu oni ipak smatraju pretjeranom procjenom.

To je dobra vijest. Posebna ekspertiza će biti uključena u razmišljanja Savezne vlade koja je obećala da će Nijemcima nakon Uskrsa predstaviti izlaznu strategiju. Tada mora postati jasno kako će se stvari dalje razvijati sa zabranama javnih okupljanja i ograničenjima kontakata. Tada i gospodarstvo mora dobiti znakove, mogu li tvornice postupno ponovo biti pokrenute. Tada bi se trebalo nazirati i kojim dodatnim mjerama gospodarstvo može biti poticano, pored milijardske pomoći o kojoj je odluka već donesena. Morat će doći konjunkturni program, to preporučuju i gospodarski mudraci.

Mrtvaci ne kupuju automobile

Ali, što ako nakon dva tjedna i dalje bude rastao broj novozaraženih, ako krivulja ne bude u padu? Hoće li tada doći do odluke koju neki prizivaju svoji govorom i pisanjem? Mrtvi u zamjenu za gospodarski rast? Hoće li onda opet morati 120.000 ljudi umrijeti, kao što svake godine u Njemačkoj umre od posljedica pušenja, zato što vlada nije u stanju provesti zabranu pušenja? Možda bi čovjek morao postati svjestan da kod ove pandemije uopće ne postoji sukob mrtvi nasuprot gospodarskom padu. On ne postoji.

Ako se naime pandemiju pusti da se širi sa sigurnošću se može polaziti od toga da će ona milijunima ljudi naškoditi. Gospodarski pad bi zacijelo tada bio još dramatično veći nego onaj koji donosi sadašnji zastoj. Jer, mrtvi ne kupuju automobile.