Komentar: Neispunjena očekivanja Kamale Harris
25. prosinca 2021
Sjećanja na 20 siječnja 2021. kada je Kamala Harris ispred Kapitola u Washingtonu svečano prisegla su još svježa. Središnji događaj je naravno bila prisega novog predsjednika SAD-a Joea Bidena. No on je samo još jedan u nizu postarijih bijelih muškaraca koji su preuzeli važnu poziciju.No kada je Kamala Harris ruku položila na Bibliju i sa smiješkom na licu izrekla tekst zakletve, mnogi su se osjećali svjedocima jednog povijesnog događaja. Prva žena, i to prva žena s afro-američkim i azijsko-američkim korijenima na funkciji potpredsjednice SAD-a!
No nepunih godinu dana kasnije otrežnjenje je sveprisutno: u jednom ispitivanju javnog mnijenja online servisa Real Clear Politics radom potpredsjednice je zadovoljno svega 40 posto ispitanih. Predsjednikom je zadovoljno svega dva posto više ispitanih građana. Medijski je potpredsjednica Harris zablistala krajem studenog kada je prošetala jednim božićnim sajmom u Washingtonu. No kad je politika u pitanju, od potpredsjednice se nije mnogo čulo od kraja siječnja.
Harris se nije oslobodila okvira svoje funkcije
Ako želimo biti pošteni moramo reći da je funkcija potpredsjednika, tj. potpredsjednice SAD-a jedna vrlo nezahvalna funkcija. Malo je osoba u isto vrijeme toliko blizu polugama moći (koje može preuzeti jedino ako se njegov šef preseli na drugi svijet) i istodobno tako daleko.
„Ja idem na sprovode i obilazim potresom pogođena područja", tako je Nelson Rockefeller, koji je pod predsjednikom Geraldom Fordom od 1974. do 1977. obnašao nezahvalnu funkciju potpredsjednika, ironično komentirao svoj mandat. Benjamin Franklin je čak predložio da se ova funkcija nazove „njegova suvišna ekscelencija". Potpredsjednik ili potpredsjednica u SAD-u ne stoje na čelu nikakvog ministarstva a na kraju uvijek posljednju riječ ima predsjednik.
No od Kamale Harris se ipak više očekivalo i to ne samo zato što je nakon silnih bijelih muškaraca bila prva na tom položaju. Prije nego li se 2019. kandidirala za funkciju potpredsjedničke kandidatkinje Demokrata, Harris se na položaju glavne odvjetnice Kalifornije (nešto između državne odvjetnice i ministrice pravosuđa) zalagala za pooštrenje zakona o nošenju oružja. Kasnije se u Senatu istaknula kao jedna od najgorljivijih protivnica politike Donalda Trumpa, posebice njegovih strogih useljeničkih pravila. Mnogi su pomislili kako bi bilo dobro imati takvu potpredsjednicu.
No niti jednom od tih tema se Harris uspjela profilirati na svojoj funkciji. Pamti se jedino put u Meksiko i Gvatemalu. No na kraju krajeva je migracijska politika i dio njezinih obveza. Nakon ovih putovanja je uvećan broj dozvoljenih radnih viza za ove zemlje.
No ono što je javnosti ostalo u sjećanju je poruka stanovnicima Gvatemale koji namjeravaju iseliti u SAD: „Ne dolazite!". Mnogi su se zapitali gdje je ona osoba koja se zalagala za slabije.
Koje vrijednosti uopće zastupa potpredsjednica?
Pritom i osobe na položajima koje nemaju toliku direktnu moć mogu mnogo toga pomaknuti s mjesta. Na primjer bivša prva dama SAD-a Michelle Obama koja je recimo zdravi način života i borbu protiv prekomjerne težine smjestila u središte svog vrlo aktivnog političkog djelovanja. Michelle Obama se svim silama borila za pitanje prava na zdravo odrastanje.
I prethodnik Kamale Harris, Mike Pence je obavljao za predsjednika važnu ulogu osobe koja svojim krajnjim konzervatizmom obraća onima koji su bili nezadovoljni ne pretjerano kršćanskim životnim stilom predsjednika. Usprkos upitnim svjetonazorima, Pence je ipak odigrao svoju ulogu i pobornicima i protivnicima je bilo jasno za što se zalagao.
Što to se za Kamalu Harris baš i ne može reći. Koje su teme za koje ona izgara? Na koji način predstavlja milijune onih koji su toliko nade polagali u njezinu funkciju? Ništa od toga baš nije jasno. Potpredsjednica je gotovo nevidljiva, gotovo da je nema. Za ženu koju su mnogi vidjeli i kao kandidatkinju za prvu predsjednicu SAD-a je to veliki problem.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu