Komentar: Napad u Parizu je i napad na naš duh tolerancije

Ovaj napad nije došao potpuno neočekivano. Satirički list Charlie Hebdo je već 2009. objavio karikature Muhameda iz danskog lista Jyllands Posten koje su razbjesnile muslimane u čitavom svijetu. Tada je izveden čitav niz napada u islamskim državama na dansko i na predstavništva drugih zemalja Zapada.

2011. je zapaljena redakcija lista Charlie Hebdo u Parizu. To ovaj list nije spriječilo da i dalje objavljuje satiričke napise i karikature Muhameda i islama, između ostalog i posebnim izdanjem "Šarije" i izdanjem gdje se kao glavni urednik potpisuje "Muhamed". Vjerojatno nije slučajnost ni to da je na naslovnici najnovijeg broja lista karikatura Michela Houellbecqa. Ovaj pisac je upravo objavio roman "Pokornost" oko kojeg se vode žučne rasprave jer piše o Francuskoj kojoj je na čelu predsjednik - muslimanske vjeroispovijesti.

Smije li se neki list šaliti s vjerom i njenim svecima? Naravno da smije, u okviru zakona te zemlje. Charlie Hebdo je uvijek iznova na zub uzimao i papu i pobjeđivao u sudskim sporovima s katoličkim organizacijama. Katolici se možda mogu beskrajno ljutiti zbog sprdanja s papom, ali oni i prihvaćaju tu slobodu.

Ne možemo popustiti u našim slobodama

Tu se ni vlada ne smije miješati. Bilo je dobrih razloga zašto je tadašnji danski premijer Andreas Foght Rasmussen odbio sve inicijative za zabranu takvih "svetogrđa", kao što su karikature Muhameda ocjenjivali muslimani diljem svijeta. A jedna država očekuje od svih njenih građana da će moći izdržati kritiku. Muslimani tu ne mogu uživati neki poseban status.

Nakon takvog strahotnog napada se sada pokušava pozvati ljude na suzdržanost: "Vi satiričari islama, nemojte pretjerivati, budite malo mirni. Ne želimo ovdje nekakav vjerski rat." Ali baš je to ono što ovi teroristi žele, dragovoljno odricanje i ograničenje slobode. Takva ucjena ne smije funkcionirati.

Usprkos tome, možemo se naježiti kad pomislimo koje će posljedice imati ovaj napad. Već ionako velika napetost između etničkih skupina u Francuskoj će sada postati još gora. U Francuskoj je velik broj građana muslimanske vjere. Mnogi od njih su nezaposleni i žive na rubu društva. U neke četvrti se više ni policija ne usuđuje ući.

S druge strane, ekstremno desna Nacionalna fronta huška protiv stranaca i osobito protiv muslimana. Na izborima za Europski parlament prošle godine je osvojila većinu glasova francuskih birača. Sada će ti birači biti uvjereni kako su u pravu. Otpor prema islamu će rasti, bijes među muslimanima također. A to je začarani krug koji vodi ravno u pakao.

Teroristi će pobjediti i nacionalizmom

A posljedice se neće osjetiti samo u Francuskoj. U praktično svim zemljama Europske unije su proteklih godina ojačale stranke koje zagovaraju neprijateljstvo prema strancima. Sada će sve one reći: "Vidite, muslimani ne spadaju ovamo. Oni se ne mogu integrirati." Ovo zlodjelo sićušne manjine unutar jedne manjine će ubrzo biti oznaka čitave religije i svih njenih vjernika.

I u Njemačkoj s njenom populističkom Pegidom i "obranom Zapada" će se neki lako identificirati s opasnošću od navodne islamizacije. Ne smijemo se zavaravati, suživot neće postati lakši. Utoliko je važnije da ostanemo hladne glave.

Da, ovo je užasan napad na našu slobodu koji se ničim i nikako ne može opravdati. Nećemo dopustiti da nam itko oduzme tu slobodu.

Ali isto tako, ne smijemo dopustiti da nam itko oduzme naš duh tolerancije. Nema nikakvog razloga sada sumnjati u sve muslimane ili u to da je suživot moguć.