Napad koji izolira Tursku
Nakon četiri mjeseca, glavni grad Turske se opet našao na udaru terorista. Napad se dogodio u trenutku kada se Turska sve više uvlači u sirijski sukob i ne dijeli ista stanovišta sa svojim dugogodišnjim saveznicima kada je riječ o ratu u Siriji. "Timing" napada u Ankari, u kojem je ubijeno 28 ljudi, čini se da potvrđuje tvrdnje turske vlade da iza svega stoje kurdske organizacije.
Borba na više fronti
Turski premijer Ahmet Davutoglu za napad okrivljuje „terorističku organizaciju PKK i YPG“. I dok je PKK međunarodno smatra terorističkom organizacijom, to se ne odnosi na YPG, koja je „naoružano“ krilo Stranke demokratske unije (PYD) u Siriji. Nju se smatra partnerom PKK.
Međutim, najvažniji saveznici Turske u borbi protiv terorizma, poput SAD-a i EU-a, u organizacijama YPG/PYD vide snažan faktor podrške borbi protiv "Islamske države" (IS). Najnoviji razvoj događaja uz tursko-sirijsku granicu, odnosno uspostava kurdskih kantona na sjeveru Sirije, stvar je koja se opasno približila "crvenoj liniji" koju je povukla Turska. Bombardiranje položaja YPG bio je odgovor na bombardiranja turskog teritorija koju je izvela ta organizacija. Osim toga, međunarodna zajednica očito nije dovoljno ozbiljno shvatila prošlotjedna turska upozorenja da vlada u Ankari neće dozvoliti da YPG bude prihvaćen kao faktor koji će sudjelovati u bilo kakvim pregovorima.
Nakon napada u Ankari, vladina namjera da se u parlamentu usvoji novi zakon o borbi protiv terora naišla je na odbijanje kurdske stranke HDP. Ona je ogorčena zbog ofenzive turske vojske protiv PKK na istoku Turske. Ovo je još jedan dokaz da vlada u Ankari nije sposobna ujediniti zemlju - čak ni u ekstremnim situacijama poput ove. Ali to dokazuje i da HDP nije voljan da potpiše zakon koji bi bio usmjeren protiv PKK.
Stanje izolacije
Turske nade da će izbjeglička kriza prisiliti međunarodnu zajednicu da brže pronađe rješenje za konflikt u Siriji, očito se nisu ostvarile. Nerealna su bila očekivanja Ankare da će se stvari odvijati u skladu s interesima Turske. Istina, uvođenje zone u kojoj bi bili zabranjeni letovi, što je bio prijedlog na kojem je inzistirala Turska, naišao je na određeno odobravanje njemačke kancelarke Angele Merkel. Ipak, ovo odobravanje je stiglo prekasno i bilo je preslabo. Iako je rat u Siriji međunarodni problem, gledajući ranije Obamine izjave o "crvenoj liniji", gledajući agresivnu rusku intervenciju koju svijet prati bez reakcije - Turska se nalazi sama na prvoj liniji fronta. Turska nesposobnost da riješi kurdski problem kod kuće i dozvoljavanje da on eskalira zbog političkih interesa prema Kurdima u Siriji, dovela je do toga da Turska postane usamljena i ranjiva.
Sama protiv Rusije
Ta usamljenost bi kao rezultat mogla u konačnici izazvati još više agresije. Turska razmatra slanje kopnenih trupa u Siriju, čega se SAD užasava još od početka konflikta u toj zemlji. Turska vlada je jasno stavila do znanja da će učiniti sve što je u njenoj moći da zaštiti zemlju ukoliko njena sigurnost bude ugrožena.
Napad u Ankari i tvrdnje da je on povezan s organizacijom YPG je stoga vrlo opasan razvoj situacije. Turska mora izbjeći bilo kakav vojni angažman u Siriji. Konflikt na istoku Turske je već odnio stotine života. Najveća greška vlade bi bilo djelovanje koje bi još više destabiliziralo regiju. U svojim posljednjim izjavama premijer Davutoglu je spomenuo veze PKK s nekadašnjim Sovjetskim Savezom. Otišao je korak dalje i dodao da je ta teroristička organizacija još od tada u službi stranih zemalja. Eskalacija tenzija između Rusije i Turske bi samo nanijela još više štete. Ukoliko se Turska angažira u vojnom konfliktu na teritoriji Sirije, bit će još usamljenija nego što je sada.
Turska mora jasno definirati prioritete. Ona se suočava s nekoliko problema. Kod kuće ima probleme s Kurdima, problem s izbjeglicama ima unutar svojih granica i na samim granicama. Naravno, tu je i konflikt u Siriji koji izaziva međunarodne tenzije, a one, opet, izazivaju tenzije između Turske i svih aktera koji su u to umiješani. Vlada mora da odluči koji ciljevi su joj prioritetni. Turskoj je hitno potrebna snažna vanjska politika i jasan plan za rješavanje unutarnjih problema - izbjegličke krize i terorizma.